Lepa su ta nastojanja da se jezik očisti od nepotrebnih tuđica, samo to teško ide. Nije dovoljno proglasiti novu reč najboljom i upotrebiti je 2-3 puta u stručnom časopisu, jer da bi jedna reč postala deo jezika, ona mora da oživi kroz masovno prihvatanje i korišćenje, a naposletku kroz standardizaciju. Ne znam tačno koliko je hrvatski narod spreman za usvajanje veštačkih, takoreći nasilno sklepanih kovanica i prevoda, ali znam da bi jednom prosečnom pripadniku srpskog naroda čovek lakše mogao da izbije zube nego naviku da se frlja belosvetskim rečima. Da bi se u tom smislu nešto postiglo, bilo bi neophodno mobilisati sve nivoe obrazovnog sistema i naročito medije. Plastično: ako dete već u vrtiću nauči da se ekran osetljiv na dodir na maternjem jeziku zove dodirnik, hardware - tvrdnik, očvrsnik ili tako nekako (...), onda će ih spontano usvojiti i kasnije će mu delovati prirodnije nego nama koji smo žrtve kvaziinternacionalizacije. Naravno, ne bi baš valjalo prevesti sve živo bez smisla i kriterijuma, ali sam siguran da je još grđe pustiti da se jezik pretvori u cigansku torbu... a nama se to, zapravo, odavno desilo. Svako od nas u kući ima vitrinu, plakar, regal, komodu, pa lavabo, bojler, tuš, peglu, šerpu, vanglu, tegle, činije itd. (otprilike se za 5 % pokućstva koriste domaći nazivi!), tako da naše prosečno dete već po dolasku na svet gubi osećaj za razlikovanje domaćeg od stranog, te za čuvanje i negovanje maternjeg jezika (za razliku od npr. jednog Engleščeta ili Francusčeta). Naše dete će kasnije vrlo rado koristiti neke glupe i nepotrebne engleske reči da bi, jelte, išlo ukorak sa svetom i vremenom, ali je malo verovatno da će ikad naučiti engleski ili bilo koji drugi jezik. Ne, naše prosečno dete će doživotno ostati na nivou one ciganske torbe, tj. govoriće cigansku verziju srpskog jezika, a onda će je nesebično pokloniti svom detetu... i zahvaljujući tom unakarađivanju s kolena na koleno, jednoga dana nećemo imati nijednu reč slovenskog porekla u jeziku koji će se zvati srpski (izuzev psovki, dabome).
Neće da uđe kliznik, imam problema sa očvrsjem. ;-)
ОдговориИзбришиLepa su ta nastojanja da se jezik očisti od nepotrebnih tuđica, samo to teško ide. Nije dovoljno proglasiti novu reč najboljom i upotrebiti je 2-3 puta u stručnom časopisu, jer da bi jedna reč postala deo jezika, ona mora da oživi kroz masovno prihvatanje i korišćenje, a naposletku kroz standardizaciju. Ne znam tačno koliko je hrvatski narod spreman za usvajanje veštačkih, takoreći nasilno sklepanih kovanica i prevoda, ali znam da bi jednom prosečnom pripadniku srpskog naroda čovek lakše mogao da izbije zube nego naviku da se frlja belosvetskim rečima.
ОдговориИзбришиDa bi se u tom smislu nešto postiglo, bilo bi neophodno mobilisati sve nivoe obrazovnog sistema i naročito medije. Plastično: ako dete već u vrtiću nauči da se ekran osetljiv na dodir na maternjem jeziku zove dodirnik, hardware - tvrdnik, očvrsnik ili tako nekako (...), onda će ih spontano usvojiti i kasnije će mu delovati prirodnije nego nama koji smo žrtve kvaziinternacionalizacije.
Naravno, ne bi baš valjalo prevesti sve živo bez smisla i kriterijuma, ali sam siguran da je još grđe pustiti da se jezik pretvori u cigansku torbu... a nama se to, zapravo, odavno desilo. Svako od nas u kući ima vitrinu, plakar, regal, komodu, pa lavabo, bojler, tuš, peglu, šerpu, vanglu, tegle, činije itd. (otprilike se za 5 % pokućstva koriste domaći nazivi!), tako da naše prosečno dete već po dolasku na svet gubi osećaj za razlikovanje domaćeg od stranog, te za čuvanje i negovanje maternjeg jezika (za razliku od npr. jednog Engleščeta ili Francusčeta). Naše dete će kasnije vrlo rado koristiti neke glupe i nepotrebne engleske reči da bi, jelte, išlo ukorak sa svetom i vremenom, ali je malo verovatno da će ikad naučiti engleski ili bilo koji drugi jezik. Ne, naše prosečno dete će doživotno ostati na nivou one ciganske torbe, tj. govoriće cigansku verziju srpskog jezika, a onda će je nesebično pokloniti svom detetu... i zahvaljujući tom unakarađivanju s kolena na koleno, jednoga dana nećemo imati nijednu reč slovenskog porekla u jeziku koji će se zvati srpski (izuzev psovki, dabome).