DŽAKUZI
Piše: Radoja Racanović
Iako je uobičajenije, đakuzi je
naispravno. Pravopis srpskoga jezika MS navodi džakuzi kao
jedini pravilan oblik. Prvobitno je džakuzi bio naziv za vrstu kade, a potom
proširen na veći broj proizvoda za kupanje i tuširanje koji omogućavaju
specifičnu hidromasažu i kao takvi služe za relaksaciju i opuštanje, ali i
liječenje pojedinih oboljenja.
Inače, džakuzi je engl. jeziku prilagođen izgovor ital. prezimena Jakuci (Jacuzzi). Jakuci su bili
brojna porodica sa 7 braće i 6 sestara, koja je 1900. emigrirala iz SI
Italije u Kaliforniju. Snalažljivi, preduzetni i čvrsto porodično vezani,
sedmorica braće Jakuci, u daljem tekstu Džakuzi, posvetili su se istraživanju i
eksperimentisanju s ciljem izgradnje vlastitog biznisa. Interes za mehaniku i
istorijske okolnosti navele su ih da se bave pronalazaštvom vezanim za
avijaciju. Iako su imali velikog uspjeha na tom polju, poznati su kao
izumitelji prvog aviona sa zatvorenom kabinom, odlučili su da ga napuste nakon
što je jedan od braće poginuo tokom probnog leta 1921. i na molbu svoje majke
da rade nešto na zemlji. Prebacili su se na poljoprivredu i tamo nastavili
istraživanja koristeći svoja prethodno stečena znanja, naročito iz oblasti
hidraulike i termodinamike. Akcenat su stavili na proizvodnju pumpi za
navodnjavanja zemljišta. Uslijedio je niz izuma potapajućih pumpi, osvajanje
tržišta širom svijeta i otvaranje fabrika u SAD, Kanadi, Meksiku, Brazilu,
Čileu i Italiji.
Najmlađi od braće, Kandido Džakuzi (1903-1986) dobio
je 1941. sina Keneta, koji je sa 15 mjeseci obolio od rijetke hronične upala
zglobova slične reumatodinom artirtisu kod odraslih. Dječaku je preporučena
hidroterapija, u to vrijeme dostupna u velikim bolnicama i banjama. Između
terapijskih procedura, dječak je kod kuće trpio jake bolove što je ocu teško
padalo, pa je došao na ideju da upotrijebi svoje tehničko znanje i dizajnira
pumpu za terapiju u kadi. To mu je pošlo za rukom pa je 1955. kompanija Džakuzi
počela sa proizvodnjom, reklamom i prodajom prenosivih pumpi za hidromasažu u
kućnim uslovima. Proizvodnju kada sa ugrađenim pumpama (mlaznicama) na bočnim
stranama, koje su odmah postale simbol luksuznog načina života, započeli su
1968. Nije jasno koje su zasluge za izum tog “rimskog
kupatila”, kako su ga prvo nazvali, Kandidovog sinovca Roja (r. 1943), ali
je činjenica da je svu slavu za taj pronalazak prigrabio Roj pripisavši ga kasnije
sebi. 1970-ih kompanija, u kojoj je bilo zaposleno oko 100 članova porodice
Džakuzi, odlično je poslovala, biznis je cvjetao, ali je postao predmet
porodičnih neslaganja. Rješenje je pronađeno u prodaji posla kompaniji Kide
1979. Novi vlasnik je angažovao Roja na proizvodnji džakuzija, a svi ostali
članovi porodice su penzionisani ili napustili posao. Nakon toga modifikovana
je istorija kompanije, na njenom veb-sajtu navodi se da je Roj pronalazač
džakuzija, a Kandido se uopšte ne spominje. Međutim, Kandidova uloga nije
zaboravljena zahvaljujući njegovom sinu Kenu koji je sve razotkrio u knjizi
“Džakuzi: Očev izum za ublažavanje sinovljevih bolova”. Kenet Džakuzi je umro u
januaru o. g.