POVIJEST SE PONAVLJA

“Stol za služinčad”: Luka (s leđa), Toni, Mare, Mario i Ivan

i kibiceri Lorenco, Miro, Petar i Sanda

Trio s trona: Wimbledon 2015

Piše: Luka Pavičić

Već treću sezonu u splitskoj podružnici Hrvatske mense održava se prvenstvo u kartaškoj igri Popovska. Pravila te igre su slična Lori, i osmislili su je prije više stotina godina franjevci s otočića Visovca na rijeci Krki, a splitski mensaši su je oteli zabravu. Svakog četvrtka, te u bilo kojem druženju dvoje i više mensaša igraju se challengeri, te jednom se mjesečno igra grand slam. Vodi se redosljednica, prema kojoj petero najboljih u prosincu igraju Masters.

Dana 18. lipnja, na grand slamu Popovske Wimbledon 2015, okupilo se petnaestoro igrača Popovske. Da bi sve bilo po PS-a, prema aktualnoj redosljednici određeni su nositelji i nenositelji, te su kraljanjem igrači rasporeni u tri skupine. Nakon kruga kvalifikacija, pobjednici sa tri stola i, po puntaži dvoje najboljih drugih igraju finale za kraljevskim stolom. Luki je pripalo da vodi skupinu služinčadi, i krenulo ga je relativno dobro, ali okrenula se karta, i počeo je značajno zaostajati. Ipak, stanje se malo stabiliziralo, i uz zdušno navijanje kibicera, u napetom finišu Luka je ipak uspio izboriti 2. poziciju, i za 1 punat bio bolji od Petra Štambuka, te je u bodovnom pripetavanju uspio uhvatiti vizu za finale.

Ujednačenost igrača za kraljevskim stolom, rezultiralo je stalne pretumbacije na tebeli. Luka i Sanda su se u startu nametnuli kao ozbiljni kandidati za postolje, dok Nenu nije htjela karta. No, u središnjici Neno se popravio, a Sandu je „krenula ljubav”, pa je ispala iz utrke za pobjednika. U vrlo napetoj završnici Luka Pavičić je, uz pomoć dviju dama koje su mu u par navrata poklonile nekoliko bodova, ipak uspio zadržati minimalnu prednost ispred Nenada Matoševića, dok se Sanda Reić Tomaš morala zadovoljiti sa trećim mjestom.

Tako je Luka, nakon osvajanja prvog Mastersa 2013. godine, trebala čak godina i po dana da osvoji svoj prvi grand slam. Dakle, je Luka na bravurozan način, poput Gorana Ivaniševića na istom turniru prije 14 godina, od „stola za služinčad” došao do "kraljevskog stola” i zasluženo pobijedio, čime je učvrstio izglede da zaigra u ovogodišnjem Mastersu.