петак, 28. септембар 2018.

REČ PO RIJEČ (1984)



ČEKMEŽE
Piše: Ilija Ozdanovac
Dok, sada u (čuj ovo, prijatelju) poznim godinama, prosijavam trenutke i sličice iz ranog djetinjstva, iz, tamo negdje, kasnih šezdesetih, sve dok mi školska torba nije opteretila leđa, kao bljesak kratko, pojavi se jedan fragment, kao deja vu,  (jer i dandanas izvlačim ladice bez osjećaja), pa je to predmet i tema ovog pisanja...Dakle....
Na sred naše velike kujne (rekli bismo danas, kuhinje), u koju smo friško stavili patos, do tada je pod bio "mazana" zemlja, stajao je bogtepitakadapravljen stol, govorismo tada, sinija, za kojim smo se, mama i dada, mlađa sestra i brat, i odavno pokojna baba Agica, periodično al' redovito okupljali! Nediljom i blagdanom, obavezno u tri navrata, drugim danima jednom, s večeri! Dakle, fruštuk, užina i večera! Drugim danima se radilo, odlazilo na stan, terale i čuvale svinje, pa nas u kući baš nije bilo...
E, sad! Taj stol (sinija) je na svojoj dužoj strani, ispod same površine stola, imao  ČEKMEŽE. Bila je to zapravo ladica, u kom se ostavljao i čuvao  pribor za jelo, varjače (one drvene, raznih veličina), velike kladaće kašike za supu, bilo je tu i ručno rađenih drvenih posudica sa solju i biberom, par glavica crvenog i bijelog luka i još mali milijun sitnih ali potrebnih stvari...
Imalo je to čekmeže na prednjoj strani i lijepo izrađenu drvenu ručicu za otvaranje, što je meni, znatiželjku, a taman sam bio te visine, predstavljalo izazov. I kopkalo me danima! Sve dok se nisam ohrabrio, pa kad nikoga nije bilo blizu, dohvatih ja tu ručicu i potegoh prema sebi....Majko mila! Ispade ona iz ležišta van, ojdoše  rasuše se) kašike, viljuške i ono i ono, ma sve..., širom na pod! Zamislite iznenađenja u nevinim dječjim očima....Već tada sam znao, neće biti dobro...
Buku je, jer, bilo je blizu i na oprezu,  dakako, zabilježilo i brižno i uvijek napeto majčino uho. Eto nevolje po mene, a o posljedicama ne bih....
ČEKMEŽE (kako se govorilo kod nas) a i ČEKMEDŽE, je turcizam, od žekmedže,(cekmece), u značenju: škrinja, kovčeg, ladica, kaseta, a od cekmek - vući, otvarati,  i gotovo se više ne koristi u svakodnevnom razgovoru, za razliku od ondašnjeg doba, kada je svaki stol imao i svoje čekmedže.
Današnji stolovi ih nemaju, razlog nepoznat, mada mislim da je to iz čisto praktičnih stvari  jer dodatno komplicira i poskupljuje  izradu.
Na čekmeže (čekmedže) naiđoh čitajući knjigu A. Kneževića, " Šokački stanovi", a kasnije isto i u Klaiću, Škaljiću, kao i na HJP-u.

Нема коментара:

Постави коментар