NJIVA
Piše: Ilija Ozdanovac
Još odmalena pamtim riječi
moje mame Kate, gotovo uvijek kad bih upitao: A di je dada?, kada bi mi
odgovorila da je oš'o na njive. U mojim djetinjastim ušima to je zvonilo
kao nešto, kao nešto eeej ....veliko, prostrano, daleko i pomalo tajnovito.
E, a kad sam poodrastao,
počeo sam i ja s njim odlaziti na „te“ njive! Prvi pogled i susret me je očarao
i podsjetio na slike iz one knjige koju sam nosio na vjeronauk...hoću kazati Raj na zemlji! Bila je to, zapravo,
nepregledna žutozelenoplavosmeđa ustalasana ravnica žita, kukuruza, ugara,
djeteline u cvatu, suncokreta obješenih glava, ispresijecana smeđim lenijama,
prekrivenim pedalj debelom prašinom i nebom koje je sve to nježno obavilo u
zagrljaj...
Nikad i nigdje toliko
leptira, ševa, makova i čička. I mirisa zemlje, sijena, procvalih
jabuka... A tamo negdje u sredini te ljeposti bio nam je stan.
Sve je tada, u tim
dječačkim danima, na našim njivama, mirisalo na prašnjavu zavjesu, koju su konji
i šinska kola (to su ona prije gumenjaša), kada, ne daj Bože, krenu „biga“,
ostavljala za sobom, u predvečerje mirise na pokošenu travu, a kad bi
došli bliže Kukavici (kanal koji spaja Bosut i Spačvu, a omeđuje naše njive s
jedne strane), vonjalo bi po ustajaloj vodi, žabokrečini i glini, a iz
koleba se živo vio dim i pleo se u granje...
Južna strana je bila
omeđena šumom Jelac, koji nam je cijelim danom pružao tako željeni hlad, ali u
to doba još sam zazirao ući u taj tajni šumski svijet. Sve dok me didak Ilija
nije u'vatio za ruku i odvukao u dubinu sve do Spačve...
Nakon dobrih pedesetak
godina, žalosno, nema više ni stana ni njiva...
A kada bismo htjeli
ukratko definirati što je to njiva, HJP nam daje pojašnjenje da je to, zapravo,
zemljište koje se obrađuje oranjem, sijanjem i sadnjom, i što bi često rekli
(po Tadijanoviću!): oranica, iako je, za svakog onog tko zna što je zemlja, tko
na njoj radi i natapa je znojem svojim, brine o njoj, a koja ga za to i
hrani i drži na životu, je nešto puno, puno više!
„Valda znaju moji
Šokci...“
Etimološki gledano pojam
„njiva“ korijene vuče iz praslavenskog i staroslavenskog izraza „niva“, ruskog
i češkog „niva“, odnosno grčkog neios u značenju: polje!
Dopuna S.B:
Venčali se
Lala i Sosa. Prve bračne noći kaže Lala Sosi:
Njivo moja neorana.
Sledeće noći isto tako. Treće noći, Lala opet kaže Sosi:
Njivo moja neorana.
A Sosa mu odgovori:
Njivo moja neorana.
Sledeće noći isto tako. Treće noći, Lala opet kaže Sosi:
Njivo moja neorana.
A Sosa mu odgovori:
Ili ori,
ili da dajem u arendu!

Davno sam imao anagramčić(slogovni)
ОдговориИзбришиVANJI će u zoru
livadu da oru
Lep tekst!
ОдговориИзбришиMeni su, za ljetnjih posjeta rodbini na selu, ostale u sjecanju livade na cca 1000 metara nadmorske visine. Prije kosidbe miris cvijeca u travi, poslije kosidbe miris istog tog cvijeca i trave koji se suse. Bezbroj skakavaca na zemlji, seva pjeva negdje u visini, bunarska voda iz bardaka, rucak u hladovini, ceste ljetnje oluje sa grmljavinom… gdje me nadje Ilija. Poslije toga na 0 metara nadmorske visine, pomalo i ispod mora, koliko je periski bilo…
ОдговориИзбриши
ОдговориИзбришиIh, podsjeti me ova Ilijina crtica na tekst koji sam, na Štefov zahtjev, napisao povodom 50 godina od osnivanja Čvora. Evo dijela tog člančića:
Zapravo, sa Čvorovim izdanjima upoznao sam se u samim počecima mojih interesovanja za enigmatiku, još kao osnovac. Sjećam se, u mom rodnom planinskom selu, gdje sam obično provodio školski raspust, ležimo u sijenu ja i moj stariji stričević, učenik ŠUP-a; on rješava “Mini Čvor”, a ja mu pomažem. Ovaj bizarni detalj, slučajno ili ne vezan za Čvor, govori mnogo o društvenoj klimi, statusu enigmatike i uopšte vrijednostima koje su bile na cijeni u to vrijeme. Nekoliko godina kasnije postalo mi je jasno da iza tog minijaturnog enigmatskog lista stoji najveće i najbolje organizovano enigmatsko udruženje u zemlji, pokretač mnogih i organizator velikog broja zajedničkih i najznačajnijih enigmatskih projekata, manifestacija i drugih događaja.