ACTA AENIGMATICA (107)

KAKO SU STVARANI ENIGMATSKI RJEČNICI (3)

Piše: Stjepan Horvat

Koliko je program pripreme i tiska Enigmatskog rječnika 6 bio opsežan govori se i u Predgovoru prvog sveska:

"Ovaj svezak obuhvaća samo riječi s početnim slovom A i B, što znači da će kompletan Enigmatski rječnik šestoslovnih riječi imati bar deset svezaka. U njegovu pripremu uključeno je tridesetak zagonetača koji obrađuju pojedine izvore, a centralna redakcija pri Zagonetačkom društvu Čvor kasnije iz tog materijala formira konačan tekst rječnika. S obzirom da je ovo vrlo opsežan posao, te program koji predviđa godišnje izdavanje jednog do dva sveska šestoslovnog rječnika, znači da će realizacija ovog programa potrajati i više od pet godina".

U obradi 182 izvora sudjelovalo je trideset i pet zagonetača (čvoraša), koji su svojim radom stvorili rječničku bazu za pripremu rječnika do dužine riječi od petnaest slova. Moram reći da je to i bila osnovna ideja da se s vremenom pripreme i ostali rječnici, ponajprije s riječima od sedam i osam slova. U arhivi Čvora u desetak godina našlo se više od sedamsto tisuća kartica sa zabilježenim riječima. Moram odmah napomenuti da ovo ne znači da je bilo toliko različitih riječi jer bilo je dosta izvora u kojima su zabilježene iste riječi (rječnici, atlasi i sl.).

Svakako najveći izvor bio je tada relativno novi atlas svijeta (The World Atlas, 1968.), izdan povodom pedesete obljetnice Oktobarske revolucije od Ruske akademije znanosti. Osim zemljopisnih karata velikog formata, imao je posebnu knjigu s kazalom svih pojmova unesenih na karte – oko 400.000. Nama je bio interesantan jer je transkripcija riječi s raznih jezika i pisama na latinicu bila u skladu s tada usvojenim smjernicama donesenim od Ujedinjenih naroda. To znači da se Rovišće pisalo kao Rovišće, Pančevo kao Pančevo, Čačak kao Čačak i sl. Posao obrade ovog atlasa preuzeo je Radoš Pušonjić iz Zagreba, a koliko je truda i vremena u to utrošeno pokušajte sami izračunati: trebalo je u Kazalu pročitati geografsko ime, potom zabilježiti broj karte, te koordinate s karte, potom pronaći traženu kartu i utvrditi mjesto na karti, a tek potom pokušati odrediti smještaj i to potom napisati na karticu. Bilo je dosta čudnih i smiješnih determinacija, kao što je npr. mjesto nedaleko od NN, a ono je udaljeno 200-300 km. Ipak sve se to našlo među karticama za obradu.

Sve radnje oko priprema kartica, obrade kartica i pisanja rukopisa kontrolirao sam i odobravao osobno kao glavni i odgovorni urednik. Kao neposredni izvršni suradnici bili su Tomislav Pejić i Franjo Tušek, koji su bili zaposleni u Radnoj zajednici Čvora i profesionalno su obavljali dužnost urednika.

I došlo je vrijeme računala, interneta, posebno raznih pretraživača, a nama najčešće korištenog Googlea. I što sada s tim karticama, kad nešto trebaš – pitaj Google! Mojim povlačenjem u mirovinu, pa djelomično i iz enigmatskog života, pokušao sam nešto napraviti s tim karticama. Stvorio sam računalnu bazu u koju sam unosio sve pojmove, ažurirano odrednice, dodjeljivao kodove za izvore, dužine riječi, te ocjenjivao moguću korisnost u enigmatici (npr. križaljkama). Kada sam to počeo raditi, izračunao sam da bi mi trebalo sedam do osam godina da svakog dana radim minimalno osam sati, da unesem sve što sam imao na karticama. Mogao sam ispisati popise riječi po broju slova ili po nekom drugom kriteriju. I tako sam dogurao do nekih 120.000 unosa i onda sam stao. Jednostavno postavilo se pitanje: A komu to više uopće treba?