PRIJEVODI S RUMUNJSKOG
Piše: Stjepan Horvat
Pogledi preko granica da bismo saznali ima li enigmatike kod susjeda, kakva je, je li slična našim zagonetačkim težnjama, bili su poticajni za naše poimanje enigmatike. Na razne načine pokušavali smo doći do ponekog primjerka stranih zagonetačkih listova, pokušavali smo uspostaviti neki kontakt s redakcijom, nekim od zagonetača s drugog govornog područja. No tada su nastupali problemi koje nismo mogli tako lako riješiti, a vezani su uz prevođenje s mađarskog, rumunjskog, bugarskog, talijanskog i drugih jezika. Nije bilo Google Prevoditelja, a osobno sam kupovao sve moguće dvojezične rječnike da bih uspio skrpati koju rečenicu prijevoda iz nekog časopisa.
Rumunjska enigmatika bila nam je zanimljiva, jer nam se činilo da slično radimo i razmišljamo. I tamo su djelovali klubovi, izlazio je poneki časopis (prije svega Rebus!), a uspjeli smo doći i do zanimljivih knjiga (Vodič kroz zagonetke, neka vrsta tumača zagonetaka). I sve bi bilo u redu, ali u Bjelovaru, pa ni Zagrebu, nismo mogli naći nekog suradnika koji bi nam pomogao u prevođenju poneke stranice za koju sam držao da je zanimljiva za nas.
Početkom 1983. dobio sam pismo iz Makedonije od tada meni nepoznatog suradnika Sime Grigoriua (tada sam mislio da je Grigorin!), koji mi je ponudio da mi pokuša prevesti ponešto s rumunjskog. I sve bi bilo u redu da mi i sam Grigoriu nije napisao:
Ušte od početak sakam da vi kažam deka prifaćam vašiot predlog da preveduvam od rumanski. Bidejki još ne znam hrvatski bi možel da preveduvam od rumunski na makedonski iako – treba da ga priznam toa – ne znam dobro nitu makedonski jazik.
I tako je nastala suradnja na prijevodima, gdje sam ja učio makedonski i rumunjski, pokušavajući sve na kraju zaokružiti na tadašnji hrvatskosrpski.
Cilj ovog priloga nije da bih nešto loše napisao o toj suradnji, već dapače, da se ukaže na to s koliko smo entuzijazma, volje i prijateljstva pokušavali nešto učiniti za dobrobit zagonetaštva.
Kada sam pronašao ovo pismo i dio prijevoda, pomislio sam da potražim Grigoriua. I, naravno, sjetio sam se Nikole Petkovskog, čiji e-mail sam imao, i upitao ga zna li on što o Simi Grigoriuu. Brzo mi je stigao odgovor da mu on nije poznat, da nije enigmat, a onda sam mu poslao preslik Upitnika za drugo izdanje Leksikona zagonetača Jugoslavije, na kojem je bila i adresa Grigoriua. Ubrzo sam dobio kontakt, neobičan, ali ipak kontakt, i putem posrednice ekonomistice i sudske prevoditeljice Arhondule Jamovske došao sam do Sime.
U sljedeće e-mailu bilo je pismo Sime Grigoriua, gdje je iznio neke životopisne činjenice:
Rodjen sam 23. 3. 1941. godine, u Grckoj, moji roditelji su bili Makedonci iz Egejske Makedonije (Severna Grcka). Za vreme gradjanskog rata u Grckoj, u 1948-oj godini, zaedno sa drugom decom (oko 30.000), bili smo odneti u razne drzave, kako bi izbegli posledice rata, tako sam ja stigao u Rumuniju. Tamo izrastao sam u detskim domovima u Sinaji (rum. Sinaia, op. ur.) i Tulghesu (rum. Tulgheş, op. ur.), za sto je uradjen i makedonski film.
Osnovnu skolu i gimnaziju sam zavrsio u Rumuniji, a fakultet (istorija sa arheologijom) u Sofiji, u Bugarskoj. U Makedoniju sam dosao u 1977-oj godini. U 2008-oj godini sam se penzionirao, i ove godine provodim tako sto se druzim sa mojom omilenim hobijem, romanskom enigmatikom, koju sam sakupljao i povezao u knjige, za sto saljem Vam i fotografiju.
Samim sastavljanjem zagonetaka Grigoriu se bavio relativno malo, neke radove je objavio u Kotelecu i Večer Testu. I dalje je odgonetač, skupljač rumunjskih časopisa, no zbog bolesti više nema previše kontakata. Godine 2013. pokušao je lansirati logički magični kvadrat pod imenom PANSIM, no nije naišao na razumijevanja, iako je to obični magični kvadrat, ali bez opisaka uvrštenih riječi, već se rješava samo uz logički razmještaj pridruženih slogova iz upotrijebljenih riječi. Možda bi neki kvadratolog (četvorinoznanac) mogao poraditi na tome i dati ocjenu takvog „noviteta“.
U prilogu je i jedna od stranica prijevoda iz teorije rumunjske križaljke, zanimljiva teoretičarima i ocjenjivačima križaljaka (gdje bjelina nije sve), pa bi valjalo i na tomu poraditi da se vidi što sve čini kvalitetu rumunjske križaljke.
Zahvaljujem se svima koji su pripomogli da napišem ovaj prilog za rubriku Acta aenigmatica.
Urednička napomena: Dok sam pripremao ovaj članak za objavu, prisjetio sam se da u svojoj arhivi imam fasciklu poodavno dobivenu od Borisa Antonića s prijevodima članaka iz rumunjskih enigmatskih časopisa. Te rukom pisane prijevode Borisu je iz Skoplja slao S(imo) G(rigoriu), a neke od njih Boris je prekucao i pripremao za objavu. Je li nešto od toga i objavljeno, nije mi poznato. (jn)
18 коментара:
Tekst po mom ukusu! Svaka čast!
.... "(gdje bjelina nije sve)".....
Bingo!
To je ono što i mene muči već duže vrijeme. I osjećam se kao onaj dječarac iz priče "Carevo novo ruho". Zar samo ja to vidim? Ili je ta tema već raspravljena negdje drugdje? Ali ovaj tekst mi je bio zadnji okidač. Dakle, zašto se toliko forsiraju bjeline? Što više bjelina, to bolji sastavljač? Naravno treba i to znati, nije to lako ali čemu toliko nastojanje napraviti veliku bjelinu, a uokolo preostane i previše crnih polja, po nekoliko čak i parova crnih polja? A ponekad rješenja tih bjelina ispadnu i više nego nategnuta: neke čudne sintagme, imena lokalnih političara gospodarstvenika i slično, većina nikome poznatih, čak ni na lokalnoj razini. Da nema Googla nikad za njih ne bismo ni čuli. Isprike svima, ne želim nikoga uvrijediti, ali užitak je uzeti križaljku i s lakoćom ju riješiti, a ne mučiti se vodoravno sa selom u Keniji, uz okomite opise za gradić u Indiji, američku starletu i brazilskog plivača. Doduše i od toga neka korist, ali vrlo mala, barem što se mene tiče.
Još jednom isprike svima iako ni na koga konkretno ne aludiram. A ako trebam nekog pohvaliti, onda je to gospodin Bilankov koji se, čini mi se, nije poveo za tim modernim trendovima.
Da se i ja javim.
Sjećam se da sam se onda dopisivao s rumunjskim zagonetačem koji se zvao Oprica Preda. Sporazumijevali smo se na engleskom. Od njega sam dobio dosta zagonetačkih knjiga i časopisa, a za uzvrat sam mu slao naše.
U tim je knjigama bilo kvadrata 8x8 i 9x9, križaljaka 8x8, a to sam iskoristio tek četrdesetak godina kasnije, kad sam ih uvrstio u svoje zbirke kvadrata 8x8 i 9x9.
Preda mi je pisao da imaju popis riječi upotrijebljenih u kvadratima 8x8 i da se jako cijeni kvadrat koji nema ni jednu riječ koja je već bila u njima.
Simo Grigoriu mi je slao mnogo pisanih materijala za koje je mislio da bi se mogli objaviti u "Zagonetaču". No to su većinom bile vrlo opširne i detaljne kritike opisa rumunjskih križaljaka. Od toga je materijala tek trebalo sročiti članak, a ja u tom trenutku za to nisam imao vremena.
Tako je i jedan članak koji sam uobličio 90% završio kod Jovana Nedića zajedno s mnogim rumunjskim časopisima. Jovan je tada još bio u uredništvu "Čvora" i mislio sam da on može nešto učiniti s njim. Ja ga nisam uspio završiti jer sam vidio da nemam dovoljno znanja o rumunjskom jeziku i pravopisu.
Tada mi je i Damir Giordani, koji je jednom prilikom putovao u Rumunjsku, donio rumunjsko-francuski i rumunjsko-ruski rječnik, pa sam se snalazio preko njih.
Od Oprice Prede dobio sam i rumunjski rječnik troslovnih pojmova, koji mi je bio vrlo koristan u ono doba dok još nije bilo interneta.
Eto, to je moj prilog o onim vremenima i kontaktima s rumunjskim zagonetaštvom.
Tema insistiranja na bjelinama je pomenuta bezbroj puta... praksa je vrlo primjetna, potiče od uredničkih kriterija koje većina autora slijede. Šta bi trebalo da se desi da temu zovemo raspravljenom? Možda detaljna analiza većeg broja radova, teorijski osvrt na rezultate, opsežna diskusija sa više od 2-3 sudionika (uključujući i urednike)... Zašto ne, bilo bi to lijepo, zanimljivo i korisno, dokaz zajedničkog ozbiljnog pristupa... ne bih prejudicirao rezultat. Teško da će se to desiti, no vrijedno je podsjetiti na svaku ozbiljnu temu. Povod je zanimljiv, eto u drugim sredinama se nameću slične teme.
Od sinoć do sad četiri raspitivanja (t)ko je UNESCO?
Veoma mi je drago što sam i ja makar malo pripomogao da se objavi gornji tekst. Kad je kolega Štef potražio od mene da mu "pronađem" izvesnog Simu Gregoriua, odgovorio sam mu da tog čoveka ne poznajem, niti sam dotad čuo za njega, ali mi je pomogla Simina adresa stanovanja (nisam ja uzalud bio viši inspektor u MUP-u), pronašao sam čoveka, stupio u kontakt s njim i eto, oni su ostvarili kontakt. Svako njihovo dalje kotaktiranje neka ostvaruju prema njihovim potrebama.
Stojim svakome na usluzi za pomoć ako im treba išta iz Makedonije i mene će radovati ako uspem da pomognem.
Administrator bloga zna ko se tako potpisuje (dakle sve je po pravilima rada bloga). Ako UNESCO želi, on će se zainteresovanoj publici sam potpisati imenom i prezimenom,
Zanimljiv i važan dio priče o nama i našoj enigmatici je i činjenica da je počesto važnije ime nego poruka autora. A i isprike, sasvim legitimno mišljenje, makar se niko ne složio..., nema razloga za isprike.
Hajro, ovako napisano nije najasnije. Deder pojasni na šta se komentar odnosi.
Ne vidim šta treba pojašnjavati ali ako baš zahtijevaš:
- Temu koju je pomenuo komentator UNESCO smatram vrlo zanimljivom i važnom, često sam to pominjao. Bilo bi mi draže da su pošiljaoci e-mailova koje zanima identitet komentatora napisali koju riječ o temi. Često smo u komentarima (nekad i direktno i grubo) nalazili više mišljenja o drugim osobama nego o enigmatskim temama. Meni se to uvijek činilo zenimljivim i važnim detaljom, pa se sjetih toga i u ovom kontekstu. Ništa super ozbiljno, tek podsjećanje na zanimljivost obje teme (bjeline u križaljkama i bavljenje osobama više nego enigmatikom). Pokušavam potaknuti ozbiljnu diskusiju ovdje na tvom blogu :)
- Rečenica o isprikama - Ne mislim da se iko treba ispričavati što se možda neko neće složiti s iznesenim mišljenjem, načinom, tonom... evo neću ni ja. Sve dok je komentar u granicama pristojnosti i što bliže našim hobističkim temama stvar bi trebala biti u najboljem redu. Ako nije, trebalo bi to reći otvoreno. Možda ta jasnoća i direktnost nedostaje u mom gornjem komentaru. Dakle, generalno se slažem s iznesenim mišljenjem o prenaglašenoj težnji ka velikim bjelinama (dakle, riječ je o težnji, ne i o pojedinim radovima koji su vrhunski autorski dometi), argumentirao bih to možda malko drugačije, ali se svodi na isto. O Željku Bilankovu, odnosno njegovom enigmatskom opusu - samo najbolje, vrhunski rad (u poređenju s mnogim radovima sa velikim bjelinama i matematički je moguće dokazati superiornost), trebalo bi se zagledati malo pažljivije u sadržaj njegovih mreža i vidjeti koje stroge kriterije (na dobro rješavača, znači i enigmatike) je on sebi sam zadao. Svaki njegov rad je dobitak za izdanje.
Ja ne mogu bolje i jasnije, Slavko nadam se da je ovo dovoljno jasno.
E, sda je dovoljno jasno.
Ali sad ja moram pojasniti. Raspitivači za ime komentatora UNESCO se nisu raspitivali jer su protiv komentara. Naprotiv! Stoga i napisah ono "Od sinoć do sad četiri raspitivanja (t)ko je UNESCO?" Ovo je bila poruka UNESCO-u da se ljudi raspituju za njega/za nju smatrajući da je komentar konstruktivan, ali žele znati ko je to napisao. Dakle, poručio sam UNESCO-u da ja kao administrator neću otkriti identitet, ali sugerišem da on/ona to lično uradi.
Što se mene tiče, ovdje je sve OK. Komentar je potpisan po propisima (dozvoljeno je potpisati bilo kako samo da to administrator KOJI SE BRINE O VAŠIM PRAVIMA I INTERESIMA znako piše). Još jasnije - Može da vama ne smeta neki anonimni ili poluanonimni komentar. Može! Ali MENI NE MOŽE. Moram da štitim svakog od vas od "padobranaca" kojih je pun internet.
Dakle, i ubuduće ćemo ovako - Administrator mora znati ko piše komentar, a onda taj može u komentaru da napiše šta hoće, dok je u granicama pristojnosti.
Što se tiče same teme - Pročitajte moj PRVI KOMENTAR uz ovu objavu. Mislim da sam sve rekao. U posljednje vrijeme trudim se da što je moguće manje lično ulazim u diskusije da ne bih "remetio tok diskusije". Mora neko da bude i nepristrasni nadzornik.
:)
Javiću se ako bude potrebno (po bilo kom pitanju).
Tvoj prvi komentar je o postu, ne o UNESCO-vom komentaru. Imati stav nije remećenje diskusije, naprotiv, bio bi to dobrodošao doprinos... osim ako misliš da tvoje mišljenje ima veću težinu pa će uticati na druge. Šta je odluka "nemati stav"? Bježati od tzv zamjeranja? Odavno je jasno da blogiranje u enigmatici nije kao drugdje, no izbjegavati izražavanja stava mi je malko previše. Ne zamjeri, tražio si jasan stav.
Da pojasnim - drugdje bloger iznosi svoje mišljenje, nudi ga javnosti, u našoj enigmatici najčešće nije tako... aktivnost blogera je uglavnom omogućavanje objavljivanja brojnih starih i novih priloga. Ne mislim da je to ni loše ni dobro, tako je i neka ga, hvala za vaš rad.
Ako se neko naizražavao stavova, onda sam to ja. Dosta sam i istrpio zbog toga, ali kao što znate, čvrst sam ja momak :)
Nisam od onih koji su skloni da "zapodjenu kavgu pa se izmaknu" (Ima ih!).
Šta je konkretno pitanje?
Ako je: Da li smatram da je forsiranje bjelina čista budalaština (karikiram samog sebe)? - onda je odgovor - Da, smatram!
Ako je pitanje: Da li smatram da je Bilankov dobar sastavljač? - onda je odgovor - Da, smatram!
Ako je pitanje: Da li smatram da li je dobro konstruktivno prodiskutovati svako temu? -onda je odgovor - Da, smatram.
Takođe, još dosta svtari mislim da su dobre. Između ostalog DOBAR je i serijal ovih Štefovih tekstova.
Kad god me budete pitali o mom ličnom mišljenju po bilo kom pitanju (spornom ili nespornom) jasno ću se izjasniti, ali kao što rekoh, možda nije uputno da na svom blogu mnogo komentarišem (i ovo je previše).
Odustajem obeshrabren i kajem se što sam se i javljao. Mogu li obećati da neću nikad više? Naravno da ne mogu, postoje važne i vrijedne stvari i tu nema ništa nejasno ni zagonetno, sve je u redovima, ništa između - naš lijepi hobi.
Svoju vezu u Rumuniji sam "zadužio" da se raspita o trenutnom stanju rumunske enigmatike, te da mi (nam) to dojavi.
Постави коментар