George Peele, a pogotovo Shirley Bassey i Taipei su pojmovi iz općeg znanja. Još množina torpedI i sve je riješeno. Ova križaljka pokazuje da je i Hajro nekad bio samo čovjek. Sadržaj odličan... Pero
Eh Perice, Shirley Bassey..., poslušajte je kako pjeva Aznavourovu "Yesterday When I Was Young" ili Brelovu "If you go Away". Jesmo bili mladi i opušteniji, dovoljno da stavimo dvoslov na sam početak bušmana. Nismo više mladi, puno je "away" priča, možda ima nade za opuštenost. Evo to OPUŠTENO mi je jedna od osmica u jubilearnom izdanju online druženja, nemojte šaptati rješavačima koji rade ovog časa.
Možda se Željko Kušić sjeti komentara na ovaj rad. Bilo je na temu uvrštavanja sintagmi usred bjeline, popularnih imena sa etimološkim zapetljancijama... mali eksperiment, mala novotarija u ono vrijeme.
Drago mi je kritizirati, zakerati i slično, ali izbjegavam "autor je mogao ovo ili ono", no valjda je OK i takvo samozakeranje. Mladost nije vidjela u prvom stupcu NAVRAT NANOS... čini se da bi lako išlo.
Nisam neki majstor za križaljke, ima mnogo boljih i mlađih, ali ovakvi radovisu mi uvijek draži od velikih bjelina sa KIKIRIKI, TITICACA i slično. Hajru neće nadmašiti ni najveće bjeline.
Iz sastavljačke perspektive, sastavi sa belinama i sastavi poput ovog gore su dve potpuno različite kategorije. Ne može se jedna kategorija nadmašiti drugom, to je isto kad bi neko očekivao da Ana Oksa natpeva Širli Besi ili obrnuto.
Ovaj autor je, inače, sastavljao i beline, nego to se obično ne gura u prvi plan, niti citira, možda zato što nije bio mnogo uspešan u toj kategoriji. :)
A i ovaj mladalački sastav nije ništa posebno (eventualno kod nekoga može da probudi nostalgiju). Osim ideje da se izukrštaju te silne etimološke ličnosti, ne vidim ovde skoro ništa vredno pažnje, a ne bih rekao ni da je 1978. bilo ko mogao da bude pionir u etimološkim zapetljancijama tog tipa. Video sam slične oglede u Vjesnikovom kvizu iz najranijih 70ih, istina, u nekim kasnijim brojevima je to preuzeo Hajro.
Elem, centralni deo ima sadržinski solidne izlaze, ali je to vrlo skromno razgranato. A formalno - tuga i opomena: ničim izazvan lanac od 7 crnih polja, još jedan od 6, mrtav pasaž između Kekeca i Mirne, 3 dvoslova (jbt, jel to moguće?), jednoslovi gde im mesto nije...
Tako, napisah u prosvetiteljske svrhe, čisto da se ne udivljavate nečemu što je, uzevši sve u obzir, ispod proseka.
Meni su ovakve krizaljke vrlo drage: naravno, iz danasnje perspektive su tehnicki manjkave, i dalo bi ih se ispolirati, ali isto tako imaju karaktera i u sadrzaju se moze uzivati bez opterecenja. Detalji kao dvoslovi, prozetost, lanci crnih polja i sl. (Npr. vidim i isti korijen gore desno:PREGIB-GIB) su zapravo zanemarivi, dok god je rad ispravan i ispunjava ocekivanja: puno bih strozi u ovoj mrezi bio prema dva ukrizana slaba/opskurna pojma, buduci da je autor ocito naglasak stavio na sadrzaj. Ukratko, slazem se s Mandrakom: rad treba vrednovati u skladu s odabranim stilom.
Hvala za reakcije, drago mi je ako smo na putu ka detaljnijem analiziranju naše enigmatske prošlosti, sadašnjosti, trendova... Takvo analiziranje traži pristup kompletima izdanja, vrijeme, rad, a i atmosferu u kojoj će takva ulaganja imati smisla. Bez takve analize (posebno prošlosti) sve su moje i druge teze tek spekulacije, zasnovane na sjećanjima, osjećajima... Trebalo bi listati sva izdanja iz istog perioda, porediti i onda govoriti šta i gdje je bilo inovativno, vidjeti uloge urednika, autora i slično.
Nostalgija je i naziv rubrike, realnost naše blogosfere je da imamo stare radove, skenirana svježa izdanja i nešto malo originala (DND i slično). Anagrame, rebuse, magične likove rješavamo, križaljke pogledamo (najčešće nisu ni riješene), ako nema poticajnih (da ne kažem provokativnih u boljem smislu te riječi) komentara potonu ispod novih postova... Dakle, bloger će objaviti šta mu suradnici pošalju, bezbroj puta je rečeno da izbor nema težinu nekakvog najnaj i sl. Pišem komentare da bih dao nekakav doprinos i poticaj... ako mislim da sam nešto dobro uradio neću se libiti da to napišem, ako sam bio neuspješan (kao u priči sa rasutim osmicama) napisaću i to.
Slažem se da radove treba porediti unutar jednog stila... porediti možemo i stilove, a postoje i radovi koji su kombinacija stilova. O stilovima sam pisao prije 5 godina na abcitd.com, nadao se da će biti dopuna, kritika, osporavanja... stoji to tamo i stajaće, očito nije bilo poticajno, drugi autori nemaju vremena, želje... Uradih najbolje što sam taj čas mogao.
Jesam radio i križaljke sa naglašenom bjelinom, ali malo i ne baš uspješno (barem s aspekta mog zadovoljstva što jeste najvažnije, nema potrebe da se vraćamo na temu motiva, horara i sl)... zanimljivo mi je pogledati te moje stare sveske u kojima sam upisivao sve što sam sastavljao, sjetiti se starih izdanja u vrijeme mojih početaka. Bjeline su bile najprisutnije u Enigmi, ponekad impresivne, ali ne baš privlačnog sadržaja, puno dugih medicinskih pojmova, Aristotel i Staretina su bili prečesto prisutni, nezanimljivo predvidivi... Drugačije je bilo u Mozaiku, godinama kasnije, zato ga nekidan pomenuh. Priklonih se svježini uvrštenih pojmova, odsustvu bjelina i stilu Džepne Križaljke, to je bilo bliže mom shvatanju enigmatike kao kreativne igre jezikom, sa autorom i rješavačem koji uživaju svaki u svojoj ulozi. Još od tih prvih godina vjerujem da su rekordne bjeline dokaz izuzetne moći (da ne širim detaljnije) autora, ali da su križaljke pitkijeg sadržaja, bez nategnutih pojmova, jednoslova, dvoslova, kratica... bliže tom zajedništvu autora i rješavača, odnosno smislu i interesu enigmatike. Koliko sam ja uspijevao kao autor je savršeno nevažno, da su me zanimale bjeline imao bih ih više i većih, jednako kao što bi Mladen i svaki drugi autor sa dokazanim potencijalom bio uspješan u stilu koji je meni drag, da ga je taj stil zanimao. Ni križaljku ni autore ne možemo mjeriti brojevima. Poneko hvaljenje ili kuđenje je zanimljivo, hvala i na jednom i na drugom, ali treba analizirati i pisati, reagirati na napisano, tolerantno i argumentirano. Na dobrom smo putu, nadam se da će biti još komentara i komentatora, Slavko se neće ljutiti. Hvala još jednom.
Nalazim da je pod 6 uspravno moglo bonsai, valjda bi umesto poroda mogao da ide inorod, gore Branko Zebec. Pa onda lepo, polako, da se razbije ovaj lanac levo, pa da se bolje organizuje čitav desni deo, počev od ovog Owensa (tu obavezno šestica), pa redom... i da na kraju to liči na jedan ozbiljan sastav, u skladu sa ambicijama iz centralnog dela.
Tačno tako... ambicije u sredini su zasluživale odgovarajući nastavak. Ovaj bi rad mogao biti dobra ilustracija uz tekst o značaju cjeline. No, ambicija i potencijal (autora i startne kombinacije) su potrebni, ali nisu dovoljni. Svaku ambiciju i potencijal treba kultivirati, dograđivati, usmjeravati. U našem kontekstu to je uloga urednika, a evo i naših diskusija. U ovih 42.5 godine se mnogo šta promijenilo, tad je to bio dobar rad, sad bih u ulozi urednika naružio autora što ne misli na cjelinu... Ono što je najvažnije, ostala je ljubav prema enigmatici, želja za unapređivanjem, inoviranjem, razmjenom mišljenja, uživanje u svemu tome... evo već 50 i koja godina.
George Peele, a pogotovo Shirley Bassey i Taipei su pojmovi iz općeg znanja. Još množina torpedI i sve je riješeno. Ova križaljka pokazuje da je i Hajro nekad bio samo čovjek. Sadržaj odličan... Pero
ОдговориИзбришиEh Perice, Shirley Bassey..., poslušajte je kako pjeva Aznavourovu "Yesterday When I Was Young" ili Brelovu "If you go Away". Jesmo bili mladi i opušteniji, dovoljno da stavimo dvoslov na sam početak bušmana. Nismo više mladi, puno je "away" priča, možda ima nade za opuštenost. Evo to OPUŠTENO mi je jedna od osmica u jubilearnom izdanju online druženja, nemojte šaptati rješavačima koji rade ovog časa.
ОдговориИзбришиMožda se Željko Kušić sjeti komentara na ovaj rad. Bilo je na temu uvrštavanja sintagmi usred bjeline, popularnih imena sa etimološkim zapetljancijama... mali eksperiment, mala novotarija u ono vrijeme.
Zaboravih se zahvaliti Jovanu, prihvatio se Orbisa... lijepo. Lijepo bi bilo vidjeti i bušmane iz Mozaika, bilo je dobrih stvari...
ОдговориИзбришиPoslaću i ponešto od Dopuđe, Maljkovića ...
Drago mi je kritizirati, zakerati i slično, ali izbjegavam "autor je mogao ovo ili ono", no valjda je OK i takvo samozakeranje. Mladost nije vidjela u prvom stupcu NAVRAT NANOS... čini se da bi lako išlo.
ОдговориИзбришиNisam neki majstor za križaljke, ima mnogo boljih i mlađih, ali ovakvi radovisu mi uvijek draži od velikih bjelina sa KIKIRIKI, TITICACA i slično. Hajru neće nadmašiti ni najveće bjeline.
ОдговориИзбришиIz sastavljačke perspektive, sastavi sa belinama i sastavi poput ovog gore su dve potpuno različite kategorije. Ne može se jedna kategorija nadmašiti drugom, to je isto kad bi neko očekivao da Ana Oksa natpeva Širli Besi ili obrnuto.
ОдговориИзбришиOvaj autor je, inače, sastavljao i beline, nego to se obično ne gura u prvi plan, niti citira, možda zato što nije bio mnogo uspešan u toj kategoriji. :)
A i ovaj mladalački sastav nije ništa posebno (eventualno kod nekoga može da probudi nostalgiju). Osim ideje da se izukrštaju te silne etimološke ličnosti, ne vidim ovde skoro ništa vredno pažnje, a ne bih rekao ni da je 1978. bilo ko mogao da bude pionir u etimološkim zapetljancijama tog tipa. Video sam slične oglede u Vjesnikovom kvizu iz najranijih 70ih, istina, u nekim kasnijim brojevima je to preuzeo Hajro.
Elem, centralni deo ima sadržinski solidne izlaze, ali je to vrlo skromno razgranato. A formalno - tuga i opomena: ničim izazvan lanac od 7 crnih polja, još jedan od 6, mrtav pasaž između Kekeca i Mirne, 3 dvoslova (jbt, jel to moguće?), jednoslovi gde im mesto nije...
Tako, napisah u prosvetiteljske svrhe, čisto da se ne udivljavate nečemu što je, uzevši sve u obzir, ispod proseka.
Meni su ovakve krizaljke vrlo drage: naravno, iz danasnje perspektive su tehnicki manjkave, i dalo bi ih se ispolirati, ali isto tako imaju karaktera i u sadrzaju se moze uzivati bez opterecenja. Detalji kao dvoslovi, prozetost, lanci crnih polja i sl. (Npr. vidim i isti korijen gore desno:PREGIB-GIB) su zapravo zanemarivi, dok god je rad ispravan i ispunjava ocekivanja: puno bih strozi u ovoj mrezi bio prema dva ukrizana slaba/opskurna pojma, buduci da je autor ocito naglasak stavio na sadrzaj. Ukratko, slazem se s Mandrakom: rad treba vrednovati u skladu s odabranim stilom.
ОдговориИзбришиHvala za reakcije, drago mi je ako smo na putu ka detaljnijem analiziranju naše enigmatske prošlosti, sadašnjosti, trendova... Takvo analiziranje traži pristup kompletima izdanja, vrijeme, rad, a i atmosferu u kojoj će takva ulaganja imati smisla. Bez takve analize (posebno prošlosti) sve su moje i druge teze tek spekulacije, zasnovane na sjećanjima, osjećajima... Trebalo bi listati sva izdanja iz istog perioda, porediti i onda govoriti šta i gdje je bilo inovativno, vidjeti uloge urednika, autora i slično.
ОдговориИзбришиNostalgija je i naziv rubrike, realnost naše blogosfere je da imamo stare radove, skenirana svježa izdanja i nešto malo originala (DND i slično). Anagrame, rebuse, magične likove rješavamo, križaljke pogledamo (najčešće nisu ni riješene), ako nema poticajnih (da ne kažem provokativnih u boljem smislu te riječi) komentara potonu ispod novih postova... Dakle, bloger će objaviti šta mu suradnici pošalju, bezbroj puta je rečeno da izbor nema težinu nekakvog najnaj i sl. Pišem komentare da bih dao nekakav doprinos i poticaj... ako mislim da sam nešto dobro uradio neću se libiti da to napišem, ako sam bio neuspješan (kao u priči sa rasutim osmicama) napisaću i to.
Slažem se da radove treba porediti unutar jednog stila... porediti možemo i stilove, a postoje i radovi koji su kombinacija stilova. O stilovima sam pisao prije 5 godina na abcitd.com, nadao se da će biti dopuna, kritika, osporavanja... stoji to tamo i stajaće, očito nije bilo poticajno, drugi autori nemaju vremena, želje... Uradih najbolje što sam taj čas mogao.
Jesam radio i križaljke sa naglašenom bjelinom, ali malo i ne baš uspješno (barem s aspekta mog zadovoljstva što jeste najvažnije, nema potrebe da se vraćamo na temu motiva, horara i sl)... zanimljivo mi je pogledati te moje stare sveske u kojima sam upisivao sve što sam sastavljao, sjetiti se starih izdanja u vrijeme mojih početaka. Bjeline su bile najprisutnije u Enigmi, ponekad impresivne, ali ne baš privlačnog sadržaja, puno dugih medicinskih pojmova, Aristotel i Staretina su bili prečesto prisutni, nezanimljivo predvidivi... Drugačije je bilo u Mozaiku, godinama kasnije, zato ga nekidan pomenuh. Priklonih se svježini uvrštenih pojmova, odsustvu bjelina i stilu Džepne Križaljke, to je bilo bliže mom shvatanju enigmatike kao kreativne igre jezikom, sa autorom i rješavačem koji uživaju svaki u svojoj ulozi. Još od tih prvih godina vjerujem da su rekordne bjeline dokaz izuzetne moći (da ne širim detaljnije) autora, ali da su križaljke pitkijeg sadržaja, bez nategnutih pojmova, jednoslova, dvoslova, kratica... bliže tom zajedništvu autora i rješavača, odnosno smislu i interesu enigmatike. Koliko sam ja uspijevao kao autor je savršeno nevažno, da su me zanimale bjeline imao bih ih više i većih, jednako kao što bi Mladen i svaki drugi autor sa dokazanim potencijalom bio uspješan u stilu koji je meni drag, da ga je taj stil zanimao. Ni križaljku ni autore ne možemo mjeriti brojevima. Poneko hvaljenje ili kuđenje je zanimljivo, hvala i na jednom i na drugom, ali treba analizirati i pisati, reagirati na napisano, tolerantno i argumentirano. Na dobrom smo putu, nadam se da će biti još komentara i komentatora, Slavko se neće ljutiti. Hvala još jednom.
Nalazim da je pod 6 uspravno moglo bonsai, valjda bi umesto poroda mogao da ide inorod, gore Branko Zebec. Pa onda lepo, polako, da se razbije ovaj lanac levo, pa da se bolje organizuje čitav desni deo, počev od ovog Owensa (tu obavezno šestica), pa redom... i da na kraju to liči na jedan ozbiljan sastav, u skladu sa ambicijama iz centralnog dela.
ОдговориИзбришиTačno tako... ambicije u sredini su zasluživale odgovarajući nastavak. Ovaj bi rad mogao biti dobra ilustracija uz tekst o značaju cjeline. No, ambicija i potencijal (autora i startne kombinacije) su potrebni, ali nisu dovoljni. Svaku ambiciju i potencijal treba kultivirati, dograđivati, usmjeravati. U našem kontekstu to je uloga urednika, a evo i naših diskusija. U ovih 42.5 godine se mnogo šta promijenilo, tad je to bio dobar rad, sad bih u ulozi urednika naružio autora što ne misli na cjelinu... Ono što je najvažnije, ostala je ljubav prema enigmatici, želja za unapređivanjem, inoviranjem, razmjenom mišljenja, uživanje u svemu tome... evo već 50 i koja godina.
ОдговориИзбриши