Na današnji dan pre 50 godina Željko Bilankov je objavio prvi enigmatski prilog. Jubilej koji je za svako poštovanje i čestitku. Čestitam, čestitam…I tako 50 puta. Uz ovu objavu prilažem strane iz “Feniksa” broj 691 (preuzeto sa Modrićevog bloga), jednu križaljku iz novije produkcije, te kratak (auto)biografski zapis.
Porijeklom Šoltanin (Grohote), rođen sam 07.03.1955.g. u Splitu, gdje i danas živim, Po struci sam ekonomist, umirovljenik Splitske banke d.d. Split. Već od svoje 14-te godine bavim se rješavanjem (“Vikend“, Zagreb) i sastavljanjem svih enigmatskih vrsta, prvenstveno križaljaka. Prvi rad, mala klasična križaljka, objavljena mi je u „Čvoru“ br. 60, 10.07.1971.g., dakle prije točno 50 godina! Do danas mi je objavljeno preko 10.000 raznih zagonetaka, prvenstveno križaljaka. Surađivao sam sa brojnim enigmatskim i neenigmatskim časopisima bivše države, a posljednjih 15 godina samo s riječkim „Feniksom“. Bio sam član Predsjedništva HZS , a član sam ZD „Čvor“ iz Bjelovara, EK „Božidar Vranicki“ iz Splita (Predsjednik od 1986. Do 1990.g.) i ZK „Dragalić“ iz istoimenog mjesta. Sudjelovao sam na mnogim enigmatskim manifestacijama i takmičenjima, na kojima sam, između ostalih, osvajao prva, druga i treća mjesta. Dobitnik sam Prve počasne nagrade „Boris Janković-Argus i plakete 1978.g., priznanja za najaktivnijeg zagonetača HZS 1987. I 1989.g. idr. Najmlađi sam dobitnik nekadašnje titule odgonetačkog i zagonetačkog velemajstora u bivšoj državi, 1981.g. Od 2014.g. osim križaljaka, najviše sastavljam palindrome. Nastojim da ovu lijepu zagonetku prezentiram putem popratne fotografije (Face grupa „Svet palindroma“), što dosad nije bio slučaj. Od svojih brojnih neenigmatskih aktivnosti ističem pisanje epigrama i aforizama početkom 90-tih godina u splitskoj „Slobodnoj Dalmaciji“ i ponovo od 2014.g. Otada pišem i pjesme , te kratke priče, koje su, zajedno s aforizmima objavljene u više od 40 zajedničkih zbirki.
12 коментара:
Čestitka klupskom kolegi!
I ja čestitam!
ČESTITKA IZ LJUBLJANE.
Ej, pravi jubilej! Čestitam!
Srdačne čestitke za "zlatan" jubilej
Sjajan jubilej,čestitam!RankoN
Čestitke za sjajan jubilej! Dobrodošao u Klub 50
Čestitam, Željko!
Pedeset čestitaka za 50 enigmatskih godina.
Čestitke na prelepom jubileju!
Željko Bilankov na FB
Pomalo istječe ovaj, za mene poseban dan. Dan u kojem slavim 50 godina od prve objavljene križaljke. Dobro pamtim svaki detalj tog 10. srpnja 1971.g., pa donosim priču, kako je to tada izgledalo. Na koncu zahvala svima koji su mi čestitkama uljepšali jubilej! ��
PRVO, PA KRIŽALJKA
(pedesetdruga kratka priča pisana šoltanskim dijalektom)
Bila je subota, a ja nestrpjiv da izletin vanka. Mater i otac ovi put nisu išli na Šoltu, ostali su doma i pomalo grintali jedno na drugega, a mali brat se zabavja sa svojin lego kockaman. To mi je došlo ka dobra skuža i već san praši niza skale na frišku ar'ju.
Ma, igra sa prijatejiman na franje oliti na male branke, pala je u drugi plan, jerbo san prvo želi vidit je li doša novi broj zagonetačkog lista „Čvor“ iz Bjelovara. Već duže vrimena čitan odgovore uredništva sastavjačiman, šajen puste križaljke i živin u nadi kako ću konačno ugledat i svoje ime na njegovin stranicaman. Onda ni bilo puno trafik, ka ča je danas i nisu sve prodavale enigmatiku, zato san ciljano krenu na one meni važne. Inšoma, doša san deboto do Rive, ali prin nje, blizu tzv.“ Stare Slobodne“, jedna je uvik imala puno različitih zagonetačkih časopisi. Pitan prodavačicu: „Jemate li novi broj „Čvora“, od sedmega miseca?“, ne virujuć da će potvrdno odgovorit. Nasuprot mojen pesimizmu, blago se nasmiši, izvuče iz jednega maca i pruži mi traženi list. Parilo mi se da je zasja poput zvizde u mojin rukaman, pa me prenula iz stanja divljenja, protupitanjen: „Ej, mali, a bi li ti meni plati?“ Hahahhaa, ma brže boje da san joj munitu, maka se ustranu i svečano započe sa listanjen stranice po stranicu, misleć kako jopet neću imat sriće.
Mejuto, na moju silnu radost, u „Čvoru“ br. 60, od desetog sedmega
2
ijadudevestosedandeset i prve, na osmoj stranici objavjena je moja mala klasična križaljka!!! Prvi rad jednog šesnajstogodišnjeg sridnjoškolca, meju takin imeniman prekaljenih enigmatskih veličina i akademskih titula, ugleda je svitlo dana, obasja dušu i priplavi osmihon moje lice. Srce mi se uzlupalo i brž san već tad, dobi aritmiju. Sićan se da me ponilo u trk priko Radunice, sa smotanin liston čvrsto u ruci, poput Titove štafete i žejon da što prin dojden mojiman doma. Deboto ni prošlo ni petnaest minuti, a ja san se znojan i lud od sriće penja uza skale, do našega četvrtega poda. Naravski, vrata nisu bila otkjučana, pa ih je iznenadna stalna zvonjava poprilično pripala. Mater je prva otvorila, a ja san joj uz trijumfalni poklik, poleti u zagrljaj. Brat je dotrča u hodnik, a otac proviri iz tinela sav u čudu. „Izašla mi je križaljka, ej, čujete li to, prvi put mi je izašla križaljka?!“, razdragno san vika i grozničavo lista časopis, kako bi in ponosno pokaza moje dilo. Pojubac majke i čestitke nje i oca uz radost sviju, posebno mojega malega brata, jerbo je bidan vidi kako se veselimo, učinilo me potpuno ispunjenin.
Odma mi je palo na pamet kako će moj dragi susid, divan čovik i veliki enigmatski pisnik, poznati kožni likar Vjeko Stipić, bit sritan, ako ne i višje od mojih. Iako mi je po godinan moga bit otac, držali smo se ka vršnjaci. Pamtin ga u njegovoj maloj radnoj kamari, za staron pisaćon makinjon „Bisernicon“, na kojoj je tipka svoje umotvorine, često stihovne zagonetke, deboto uvik prava remek-dila. Moj dolazak raširi bi mu iskreni osmih, jerbo me već onda doživljava ka ravnopravnega enigmata. Pita me za mišljenje o tome ča piše, nakon zanesenog čitanja svojih uradaka, a naravski i za moje novitete, prvenstveno križaljke, koje san nosi u žepu da mu ih pokažen. Zna bi reć da ne more virovat, ča i kako stvara jedan učenik drugega razreda sridnje škole?! Pogotovo ga je čudilo, jerbo u to doba, osin Atlasa svita i Klaićeva ričnika stranih riči, nisan jema drugih knjig za pomoć.
Šjor Vjeko višje ni meju živiman, ali njegovu strast prima enigmatici osićan uvik kad krenen ništo stvarat. Tu radost sastavjenog, odnosno objavjenog rada, posebno krajice zagonetaka - križaljke nisan izgubi ni nakon višje ijad napravjenih i publciranih radov. Uvik se iznova veselin poput malega diteta i po nikoliko puti pročitan svoj sastavak. Svit u koji ulazimo kad stvaramo, mi zagonetački umitnici, naše je sklonište i sigurna luka izvan oluja svakodnevnega života.
Постави коментар