REČ PO RIJEČ (17)

BOLMANSKI VERTEP

Na Badnjak, u šest sati uveče, kad se oglase crkvena zvona, u baranjskom selu Bolmanu domaćini unesu slamu u kuću i ukućanima čestitaju Badnje veče riječima: "Dobar_veče, sretno vam Badnje veče", na što mu oni odgovore: "Živ i zdrav bio!" Potom domaćin slamu stavi "pod_astal", a domaćica nekoliko slamki i nešto sitnog novca stavi "n_astal" (na stol) i prekrije ga "stoljnjakom" te postavi za večeru. Jede se "posni gra" i posebno ispečeni "lebac" koji se zove "zdravlje". Poslije večere ukućani se zaslade orasima i "dunstom" (kompotom).

U isto vrijeme seoski dječaci počnu od kuće do kuće nositi vertep. Običaj nošenja vertepa u baranjskim srpskim selima poznat je od davnina. U Bolmanu se taj običaj održao do današnjih dana i nikad se nije prekidao.

Vertep nose muška djeca, u stiharima, s klobucima od kartona i s drvenim sabljama obojenim srebrnom bojom. Njih četvorica predstavljaju Iroda i tri mudraca s Istoka: Melkiora, Valtazara i Gašpara. Oni obično nose drvenu maketu crkve. Uz njih su i dva čobana: prvi čoban i drugi koga zovu Guba i koji nosi kasu.

Vertep ulazi u kuću pojući "Roždestvo" i počinje s "deklemacijama" ili, bolje rečeno, s malim igrokazom, koji završava kad ulazi Guba, obučen u kožušak izvrnut tako da se vidi unutrašnja strana, koja podsjeća na ovčije runo. Guba svoj govori započinje riječima: "I ja stari, matori, jedva vrata otvori..."

Domaćin vertep dariva u novcu, ubacujući novac u kasu, a potom vertep napušta kuću pojući "Vsi jazici".

Jovan Nedić