PRIJATNO DRUŽENJE (2)

Skupština ESS, 01. mart 2014. (foto: Jovan Vuković)

 Ako želite da vidite početak teksta on se nalazi: OVDE

Eroteka (123-a)

Kao i svako susretanje kolega, sve je počelo pozdravima i međusobnim raspitivanjem za junačko zdravlje. Pozdravljam se redom sa svima, fotografišem okolo (skoro k’o Jovan Nedić). U toku je obogaćivanje kućnih biblioteka i prijavljivanje za knjigu koju rade Lazaradević, Tošić i Vuković. Živo čavrljamo jer smo svi željni razgovora pošto se rijetko susrećemo. Mnogi pitaju za Zlatana, pa svima strpljivo odgovaram. Dinko Knežević dolazi tačno u 12 sati, zadihan, i odmah je fotografisan (jer će mi uskoro za „Tapšanje“ trebati jedna njegova fotografija). Gledam po sali, lijepo društvo se sakupilo.

Počinje Skupština.

Na opšte zadovoljstvo na početku ne šutimo (do sada je svaki put počinjalo sa minutom u tišini). 

Živanić čita predlog dnevnog reda. Usvaja se. Biramo radno predsjedništo i počinjemo s radom. Živanić podnosi izvještaj o radu. Prisutni ga pažljivo slušaju. Govori o tome šta je urađeno, šta će biti urađeno za nekoliko dana (rezultati konkursa povodom 100 godina ukrštenice), šta se planira u narednom periodu... Nakon izlaganja otvara diskusiju.

Pošto se to od mene očekuje, a i kako sam obećao pojedinim kolegama, prvi se javim za riječ (pokušaću najtačnije da prenesem šta sam rekao):

Evo ja ću opet da ponovim ono što sam govorio i u Vranju i nekoliko puta ranije, svjestan rizika da ćete opet čuti, i prenijeti, samo ono što želite da čujete. Sada ćete se opet čuditi kako je moguće da sam taj koji najoštrije kritikuje Živaniće, predsjedništvo i rad Saveza u cjelini, a onda najbolje sarađujem sa Živanićem. Znam da me mnogi ne shvataju, ali ponoviću da ću uvijek svu svoju energiju ulagati da pomognem rad Saveza bez obzira ko je predsjednik, tako je bilo i ranije, a biće i u budućnosti.

Potom sam se direktno obratio Živaniću i taksativno mu nabrojao šta mi kod njega smeta. Taj dio obraćanja je trajao 3-4 minuta, po mom mišljenju bio je prilično oštar, ali odmjeren i izgovoren sa uvažavanjem i čovjeka kome se obraćam ali i svih prisutnih. (Neću ovdje prepričavati šta sam kazao jer ono što mislim da kažem ja to kažem na nadležnom mjestu i u oči onome kome se obraćam, a ne kada se sakrijem iza tastature. Svak ko je želio da čuje mogao je!).

Nakon ovoga, rekoh:

Ovo što sam sada kazao, dosta od vas momentalno će zaboraviti, a zapamtiće ovo što ću sada kazati, pa ću opet ispasti „Živanićev čovjek“.

Onda sam pobrojao nekoliko dobrih stvari koje je Živanić (i ESS) uradio, a istina je da je uradio (dobri Susreti u Vranju, dobar nastup u Osijeku, nastup na RTS-u,...).

Sve sam završio molbom da meni ne stavljaju na teret to što radim, to što moj blog dobro radi, to što hoću da pomognem, to što čestitam Dan enigmata Srbije... Rekoh da znam da ću opet ovima koji su po svaku cijenu protiv Živanića i ESS-a, opet biti ja najkrivlji, da će se opet istresati đubre po meni, te da se niko neće usuditi da mene zaštiti. Neko mora i to da istrpi. Naglasih - Ako mislite da Živanić nije dobar nađite nekog ko će biti za promil bolji i ja ću odmah glasati za njega.

Tu završih da ne upadnem u vatru.

Stiže i Rade Goljović, koji je kasnije imao nekoliko dobrih opaski.

Diskusija je dalje tekla u konstruktivnoj atmosferi. Govornici su se nadovezivali na neke teme koje sam pokrenuo, te su na kraju doneseni i neki zaključci.Očekujem da će se povodom usvojenih zaključaka oglasiti predsjedništvo ESS-a i ja ću ih rado objaviti.

Potom je usvojena značajna izmjena Statuta. Umjesto delegatskog odlučivanja ubuduće će na Skupštini pravo glasa imati svi prisutni članovi ESS-a.

Odlučeno je da sledeći Susreti enigmata Srbije treba da se održe u Boru, u prvoj polovini septembra.

Pod tačkom „razno“ bilo je razgovora o „Enigmi“, knjizi na koju smo se pretplatili, ponovo o članarini (članarinu treba platiti do kraja marta i to 200 dinara preko klubova ili 700 dinara ako se učlanjuje pojedinac), te još neke teme. Za kraj, uručene su neke medalje koje su ostale od Vranja. Plaketa za 25 godina rada ED „Dr Đorđe Natošević“ opet je ostala neuručena.

Nakon završetka, ošti stav je da je Skupština bila uspješna, te da nam valja zasukati rukave do Susreta u Boru.

Nakon oficijelnog dijela, nastavljeni su enigmatski razgovori „po sekcijama“. Kada se podvuče crta ispod svega – Zadovoljan sam izletom u Beograd. Susreo sam neke drage ljude, bilo je lijepog druženja, na Skupštini sam kazao šta sam mislio, usvojene su neke dobre odluke, među diskutantima je vladala tolerantna atmosfera, ...a i vrijeme je bilo lijepo tog prvog marta.