ČLANSKA KARTA

Eroteka (159)

Od kako se bavim enigmatikom, bio sam član svega dva enigmatska kluba. U praistoriji (1984. godine) osnovao sam EK „Ero“ koji je, po odredbama Statuta, okupljao enigmate sa područja svih (tadašnjih) 16 hercegovačkih opština, a po dolasku u Srbiju, po preporuci Đure Kneževića, postao sam član somborskog „Natoševića“. U članstvu ED „Dr Đorđe Natošević“ sam proveo prijatnih i uspješnih dvadeset i kusur godina, sve do poznatih događaja kada sam se zahvalio, i napustio klub. Ovdje se mora naglasiti da sam se u somborkom udruženju enigmata osjećao zaista prijatno. Bila je to baš-baš dobra ekipa, dobra druženja, a postigli smo (kao ekipa) niz dobrih rezultata. Stalno sam isticao da ću uvijek biti samo član dva kluba (mostarskog i somborskog) te se nisam učlanjivao u druge klubove, iako su mi dva kluba nudila članske karte uz opasku da istovremeno mogu ostati i član „Natoševića“. Uvijek sam se zahvaljivao na ljubaznim pozivima, i istrajavao u svojoj odluci (vjernost jednom klubu). Sada, samokritički, mogu da kažem da sam vjerovatni krivac što u Kikindi do sada nije formiran enigmatski klub. Kikindski enigmati su dobar primjer prijateljstva i kolegijalne saradnje, nekoliko puta smo razgovarali na temu formiranja kluba, ali moje uvažene starije kolege Zlatan Pupezin i Ilija Stančul nisu vršili pritisak na mene da napustim Somborce. Dakle, ED „Natošević“ sam napustio nerado, uz odluku da se neću učlanjivati u druge klubove (dok ne formiramo „Kikindu“) već da ću u ESS biti kao pojedinac.

Juče, na jutarnjoj kafi, u prijatnom društvu (Zlatan Pupezin, Krsta Ivanov, Rade Matić, Miodrag Ivanišević i ja) ćaskamo i pretresamo enigmatske teme. U jedan mah moj prijatelj Krsta izvadi člansku kartu sa mojim imenom i pruži mi je uz rečenicu: Druže, mi bismo da ti ponudimo članstvo u ED „Bor“.

Moram priznati da sam se iznenadio, jer o tome nismo nikada razgovarali, a gest me veoma obradovao. Zahvalih se Matiću i Ivanovu, rekoh da su mi učinili veliku čast jer ih uvažavam i cijenim, prihvatih člansku kartu uz veliku zahvalnost. Rekoh da nisam planirao da se učlanjujem ni u koji klub, da planiramo da osnujemo klub u Kikindi, a Krsta reče: Dobro, budi član dok ne formirate vaš klub, a mi ćemo svakako biti prijatelji kikindskog kluba, a Zlatan i ti imate zadatak da pozdravite Iliju Stančula.

I ovom priliku koristim da zahvalim Boranima. Ovaj gest me baš razveselio, te rekoh da će oni uvijek u meni imati prijatelja, te da me sada mogu računati kao člana, a u narednom periodu (kada „Kikinda“ počne sa radom) da me evidentiraju kao prijatelja kluba.

Koliko je ovaj pronicljivi gest kolege Ivanova bio dobar, pokazalo se na Skupštini. U diskusiji mi Miroslav Lazarević reče da ću (citiram po sjećanju) Morati da podnesem zahtev za učlanjenje u ESS jer sam napustio somboski klub, te da će svi pojedinci morati da podnesu zahtev za učlanjenje.

Ustadoh i rekoh: To je nevjerovatno besmisleno. Mene, koji sam član i koji sam platio članarinu, neko će da primorava da podnesem zahtjev za članstvo, a onda će o mom zahtevu odlučivati neko ko nije član (nije platio članarinu) dok se s druge strane u klub može učlaniti ko god hoće bez ikakve kontrole Saveza.

Žamor umirih rečenicom: Uostalom, da vas umirim činjenicom da sam član jednog kluba.

Tom prilikom ne rekoh naziv kluba, sve u namjeri da to učinim na ovaj način, kako bih se još jednom zahvalio Krsti i EK „Bor“, mom sadašnje klubu.