ŠUŠNULA LOVA!

Kviz ekipa Kikinde, daleke 2010. godine

Eroteka (163)

Konačno stigla pošteno zarađena nagrada! To valja proslaviti!

(Ali hajde da napišem nekoliko riječi, ali od početka)

Bajaga ima pjesmu: „Ovo ovde je Balkan“.

Stvarno, ovo je prostor raznih čuda i neobičnih pojava.

Opštepoznata je činjenica da je najveća umjetnost  naplatiti svoj pošteno zarađeni novac. Niko nikome ništa ne plaća, honorari su misaona imenica, ugovori ne važe (osim ako si TI dužan!).

Mnogo je lakše osvojiti koji milion dinara, kuna, denara, ...ili nekoliko hiljada evra na kvizu nego izboriti se da nagradodavac prebaci novac na račun nagradoosvajača.

Svaki put je bilo povuci-potegni kada sam nastupao na kvizovima i osvajao neke nagrade. One male nagrade ni ne računam. Neke sam bukvalno oteo, jednom sam (2008.) nekoliko sati „kampovao“ u marketinškoj agenciji dok nisu sakupili 40.000 dinara. Nakon 2-3 mjeseca telefonskog moljakanja, pojavih se nenajavljen u njihovim prostorijama (Nepostojeća adresa, traženje 2-3 sata s jednog kraja Beograda na drugi, ali nađoh ih i zatekoh na „legalu“). Ne mogu vam ni opisati kako su izgledale prostorije, a ni „njuške“ nisu bile mnogo bolje. Mnogo se iznenadiše, ali su valjda skontali: „Ovaj je totalno podivljao!“. Bilo je dogorilo do nokata, totalna besparica, jer bih inače utekao glavom bez obzira. Kazao sam sebi "ili-ili". Kada ova banda može da se reklamira u udarnom terminu, mogu i da isplate ono što su obećali. Bio sam uporan, ali kući sam došao sa gomilom novčanica (bukvalno gomilom jer je novčanica  svih mogućih apoena, ali ne mari, svakako sam ih vratio u opticaj odmah). Nevjerovatno, ali istinito! Jednom ću vam sve detaljno ispričati. Mogao bi se o tome i film snimiti.

U kvizu „Visoki napon“ osvojih 509.000 dinara (tada oko 5000 evra), potpisah ugovor da će mi isplatiti u roku od 60 dana, a onda sam danima, sedmicama, mjesecima...kumio, molio, prijetio, dozivao, zvao, dolazio, tražio vezu...i td. Pare sam dobio 8 mjeseci nakon roka. Tada više nije bilo 5000 evra, ali moglo se zapjevati. Naime, poznajem nekoliko kolega koji nikada nisu vidili ni dinara, a neki su izvukli nagradu nakon dugotrajnih potezanja po sudovima. Imao sam više sreće nego pameti, jer sam, blefirajući da ću sazvati konferenciju za štampu, i da ću ih pomenuti u skandinavci u TV Reviji, nekako poboljšao stanje na svom računu. Pare su brzo vraćene u opticaj (vratio dugove državi, otplatio kredite, častio rodbinu i prijatelje, ponešto kupio, i račun vratio u redovno stanje -na nulu!)

E, sada glavno!

Vjerovatno vam je poznato da je ekipa Kikinde šampion u kvizu „Serbian Open“. Tada smo Branislav Čolak, Vanja Tomašev, Branko Ljuboja i ja prošli prilično lako kroz 4 emisije (jer smo bili dobra, jaka i vesela  ekipa) i onda u dramatičnom finalu nadmašili Voždovac. To je bilo sada već davne 2010. godine. 

Proslavismo! Dobismo i neka priznanja od Kikinde, potom na Susretima enigmata Srbije nadigrasmo i „Ostatak sveta“. Svi su nas tapšali po ramenu, postadosmo poznate face, dike i uzdanice Kikinde, ...da...ali...

Para nema, pa nema.

Kikinda prije nekoliko dana, slika za uspomenu

Šta ćemo, kud ćemo...presavismo tabak i predasmo svoju sudbinu u ruke advokata (trojice!). U međuvremenu, promijenili su se i vlasnici televizije, prolazilo je vrijeme, televizija promijeni i ime,... Dva puta smo stizali do pravosnažne presude, a onda Jovo –nanovo. Još prije dvije godine, dobismo crno na bijelo da u roku od 15 dana treba da dobijemo pare (Mi svoje, a advokati svoje)

Prolazi vrijeme, ...Gubimo nadu, ali onda (Ovo je ovde Balkan) iznenada – Zveknu lova! Prekjuče dobih obavještenje od banke da treba da dođem da potpišem papir, a juče značajna promjena na mom računu! Juhu!

Moj dio nagrade iznosi 2.500 evra! Nije rđavo na ovu skupoću!