REČ PO RIJEČ (1108)

CINTELICA

Piše: Ilija Ozdanovac

Još kao vrlo mali mali ( a bilo je to davno, negdje 1965.-1968.) slušao sam, a sada kao da čujem  kroz maglu , svog pradjedu Iliju, kako mi govori da mu dodam CINTELICE da zapali lulu. Naravno, dao sam mu kutijicu u kojoj su se nalazile ŽIGICE ili ŠIBICE, a koja se čuvala na posebnom , zaštićenom mjestu u mojoj obiteljskoj kući. Puno godina kasnije, a kako je u sjećanju ostao taj naziv, pokušah u pisanim izvorima naći potvrdu postojanja i značenja te riječi. Međutim, ne uspjedoh, ne bilježi ga Klaićev Rječnik stranih riječi (onaj plavi), a ni HER iz 2004.godine, sve dok na sveznajućem Internetu ne nađoh željeni pojam: 

CINTELICA, (od njemačke riječi "Zündholzchen", - šibica, žigica),  ... kao i na Hrvatskom jezičnom portalu , koji bilježi riječ CINDELICA ( ž.rod), u istom značenju, te još jednim zastarjelim nazivom ŠUFERIN.

Potvrdu  postojanja  ove riječi nalazimo i u glosaru istočnoslavonsko-srijemsko - baranjskih govora "Divanimo po slavonski", autora Martina Jakšića ( Zagreb 2003.)

U "Baranjskom rječniku šokačkog narječja", autor Stipo Benak Šemenjata (Beli Manastir, MMXI), nema te riječi, ali ima "sumporača - žigica sa sumpornom glavom". U Bolmanu u Baranji govorilo se sumporača za obične šibice, o čem svjedoči Jovan Nedić, navodeći kako je taj izraz rabio njegov djeda.

U knjizi "Austrijacizmi i germanizmi u Baranji" istog autora (Beli Manastir, 2015), zabilježene su riječi:

cinderka - "šibica, žigica" i cinderke - "kutija žigica", a obje su nastale od austrijske riječi "zünden - paliti".

Vidljivo je, dakle, da je pojam "cintelica" postojao, a u domaćem, šokačkom življu u Slavoniji  zadržao se kao "prilagođeni" germanizam.  Dakako, da se cintelica davno ugasila i nestala, baš kao i naši djedovi, ispod pepela prošlosti....