SVAKI POČETAK JE LAGAN

Eroteka (194)

Jutros mi su mi poruke poslali svi redovni čitaoci „Eroteke“ (sva trojica) i svi, kao da su se dogovorili, pišu: „Čekam Eroteku“. Mora da su načuli da ima dosta friškog-taze materijala za „Eroteku“?!

Pošto ja uvijek slušam vox populi, evo jednog hitrog i skraćenog (a veselog) izvještaja iz Čačka.

Ako krenem otpozadi...hm...straga...hm...od kraja, onda da kažemo da je na povratku iz Čačka, u Bovaništu, mjestu u Banatu koje svi pogrešno nazivaju Bavaništem, najuže rukovodstvo proslavilo uspjeh u Čačku. Iako je sve to naše šepurenje sa peharima uobičajeno (Što bi Muta Nikolić kazao: „Šta vam je? Šta se čudite. Ovo je sve normalno“) predsednik EK „Kikinda“ je "pozvao jednu turu" na svoj račun u prijatnom ambijentu restorana na izlasku iz već pomenutom Bovaništu. Da nas obično (da ne kažem „prosto“) članstvo (76 – slovima skoro osamdeset - što narandžastih, što onih koji čekaju narandžastu majicu) ne bi optužilo da se odvajamo i otuđujemo od članstva, u proslavi se, kao predstavnica „potlačene mase“ pridružila i netakmičarka sa članskom kartom broj 5).

A sad od početka. Kao ozbiljan klub, ozbiljno se i ponašamo. Krenuli smo iz Kikinde tačno kada smo se i dogovorili – u petak u 9.00. Uz veselo čavrljanje, te zbog čavrljanja nekoliko puta promašene zacrtane rute i skretanja i vraćanja na pravu trasu, Vanja je (u prijatnoj vožnji) za tili čas (6 sati) dovezao četvorku iz Kikinde. Odmah smještanje, pozdravljanje sa onima koji su se već odomaćili, jer su došli prije nas, skoknusmo da provjerimo šta radi „Lord“. Hvala na pitanju, „Lord“ je dobro, te smaknusmo po pljeskavicu, tek da se malo okrijepimo, i da ne počnemo SES na prazan želudac. U međuvremenu društvo se okuplja, a pristižu i članovi nama najdražeg kluba sa sve četiri strane svijeta. (Obavještenje za one koji ne znaju – Rukovodstvo EKK je u punom sastavu jer je u Čačku usvojena važna odluka da EKK iz sekcije preraste u klub sa statusom pravnog lica. Taj korak u našem radu smo planirali da učinimo za 2-3 godine, ali pošto vrlo dobro napredujemo u radu, taj rok smo znatno skratili).

Odmah se prijavljujemo, preuzimamo materijal - majica (mogla bi biti i malo veća), prospekti, bonovi za ishranu, a oni koji će praviti anagrame preuzeli su i  zadatke. Sobe u Studentskom domu su pristojno opremljene, čiste, uredne, svježe okrečene, ali u kopatilu nema sapuna, šampona i toalet papira. Pošto mi nismo bijesni gosti, važno je da ima WC šolje, tuša, ogledala i vode/i tople i hladne, pa nedostatak ispravljamo u oližnjoj prodavnici. Kreveti su, naravno, razdvojeni jer bi bilo nepraktično spajati krevete za devet bračnih parova. Nećemo sada još misliti i o tome, a uostalom, u jedan krevet mogu komotno da se smjeste dvije osobe suprotnog pola. (Neeee, ne govorim iz ličnog iskustva...Neeeee!...Pričali mi ljudi). Druga „mana“ (prva je onaj nedostatak higijenskih sredstava u kupatllu) koju smo naknadno utvrdili je zatvaranje šanka vrlo rano, te nije bilo mogućnosti za okrepljenje u večernjim satima, kada nam je najpotrebnije – kada su na dnevnom redu „tekuća“ pitanja, a uz to do kasno (ili do rano ako hoćete preciznije) smo gledali prenose sa OI u Riju. Pojedinci su se (mudro) snašli te su potrebne količine osvježavajućih napitaka obezbijedili još popodne. Kišurina koja je pala u petak naveče, onemogućila je planiranu šetnju po gradu. Pošto, propustom organizatora, nije bilo doping kontrole, u kasnim večernjim satima objektivni posmatrač mogao je zapaziti više NN lica koja su vjerovatno bila pod dejstvom dopinga. Sutradan su svi „sumnjivi“ tvrdili da nisu koristili nedozvoljena sredstva, a to što „ih je malo bacalo u stranu“ posljedica djelovanja Ozonskih rupa i pomjerene gravitacije.

Prva aktivnost, ako izuzmemo, vesele razgovore u restoranima i holu, bio je turnir šahista. Šestorica takmičara od toga trojica šahista iz Čačka. Čast enigmata-šahista odbranio je Vladimir Šarić koji je zauzeo odlično treće mjesto. Vanja Tomašev je junački sve svoje rivale poćerao ispred sebe. Niko od njih petorice nije se usudio ni da se osvrne!

Iako smo mi svečano otvorili SES, čim smo se sreli, red je da se obavi i ceremonija svečanog otvaranja. Bilo je kratko ali efikasno. Aco (predsjednik ESS) je ispozdravljao goste, kazao nekoliko uvodnih riječi i onda prepustio riječ pomoćniku gradonačelnika Čačka (Izvinite, ali zaboravio sam ime) da otvori susrete. On je održao vrlo lijep (i kratak) govor, pozdravio nas i otvorio Susrete. (Odmah nakon ceremonije, predsednik ESS se sjetio da je zaboravio. Naime, nije posebno pozdravio goste iz Hrvatske, BiH i Crne Gore. To mu niko nije zamjerio, a on je taj „propust“ ispravio prilikom zatvaranja Susreta).

Večera je bila brza i efikasna. Sve je ukusno, ali objekat u kome smo se hranili se renovira pa je bila užasna vrućina. Svi smo se trudili da se zadržavamo što je kraće moguće.

Nakon održanog Prvenstva Srbije u sastavljanu enigmatskih zadataka, nastavljeni su enigmatski razgovori. Kontigent osvježavajućih napitaka obogaćen je prilogom Verice Rajović. Kako čujem rakija je bila kao grom (neki su i popadali od nje), ali ne mogu to da potvrdim iz ličnog iskustva. Naime, Verica jeste kazala: „Slavko ovu rakiju sam donela da je probaš“ ali dok sam dva-tri puta trepnuo (dok sam na 2 minuta otišao da ženi dam ključ od sobe), rakiju su probali uvijek orni probači. Ne zamijeram ni njima ni Verici. Moj je propust. Postupio sam kao neiskusni žutokljunac. Nisam računao da je okupljeni za astalom brzi kao zvečarka.

Nastaviće se ako čitaoci budu tražili (barem dvojica od one pomenute trojice)