REČ PO RIJEČ (1431)

SREJOVIĆ

Piše: Nedjeljko Nedić

Arheolog svjetskoga glasa, kulturni antropolog, veleumnik  i čovjek kakvoga je trebalo tražiti – prof. dr. sc. akademik Dragoslav Srejović (Kragujevac, 8. listopada 1931. – Beograd, 29. studenoga 1996.). U rodnome je gradu pohađao osnovnu školu i gimnaziju da bi na odsjeku za arheologiju Filozofskoga fakulteta u Beogradu diplomirao 1954. U zvanje asistenta biran je 1958., za docenta je izabran 1965.,, izvanrednim profesorom postaje 1970., a redovnim 1976. Doktorirao je 1964. obranivši disertaciju naziva „Neolitska i eneolitska natropomorfna plastika u Jugoslaviji“. Dopisnim članom SANU postao je 1974. a redovnim 1983. Njezinim dopredsjednikom bio je 1994./96.  Vodio je istraživanja na 67 prapovijesnih i antičkih nalazišta u Srbiji, BiH i Crnoj Gori od kojih treba izdvojiti Lepenski Vir, Gamzigrad, Duklju, Vlasac  i Vinču.

Objavio je više od 200 znanstvenih radova u domaćim i stranim stručnim časopisima. Njegova najvažnija djela su: „Praistorija“ (1967.), „Lepenski vir – Nova praistorijska kultura u Podunavlju“ (1969.), „Europe's First Monumental Sculpture: New Doscoveries of Lepenski Vir“ (1972.), „Rečnik grčke i rimske mitologije“ (s Aleksandrinom Cermanović Kuzmanović, 1972.), „Muzeji Jugoslavije“ (1973.), „Lepenski Vir: Eine Vorgeschichtliche Geburtssatte europaischer Kultur“ (1973.), „Vlasac – mezolitsko naselje u Đerdapu“ (sa Zagorkom Leticom, 1978.), „Umetnost Lepenskog Vira“ (s Ljubinkom Babović, 1983.), „Musei della Iugoslavia“ (1983.), „Rimska skulptura u Srbiji“ (s A. Cermanović Kuzmanović, 1987.), „Leksikon religija i mitova drevne Evrope“ (s A. Cermanović Kuzmanović, 1992.), „Imperial Mausolea and Consecration Memorials in Felix Romuliana (Gamzigrad, istočna Srbija) - s Čedomirom Vasićem, 1994., „Prazno polje“ (1996.), „Illiri e Traci“ (1996.), „Arheološki leksikon“ (posmrtno, 1997.) i „Ogledi o drevnoj umetnosti“ (posmrtno, 1998.).

U spomen na njega SANU je već 1996. utemeljila Fondaciju Dragoslav Srejović za financiranje kapitalnih znanstvenih i umjetničkih projekata, dok je njegov rodni grad Kragujevac osnovao novčanu nagradu Akademik Dragoslav Srejović namijenjenu najboljim učenicima i studentima.

U doba mojega studiranja bio je dekanom FF-a i predavačem praistorijske arheologije. Sva predavanja pisao je na ploči i to ćirilicom, ali je strane vlastite imenice istodobno u tom tekstu pisao latinicom i etimološki.Vječno ću ga pamtiti po „zgodi“ s polaganja prapovijesti koja se polagala po svršetku prve godine studija. Uzevši moju upisnicu, odmah mi je kazao: „Kolega, vidim da ste iz BiH. Slobodno govorite kako i inače govorite. Ja ću vas dobro razumeti“. Bio sam među izabranim studentima prve godine koji su 1983. sudjelovali na iskopavanju u Vinči. Dragoslav Srejović bio mi je najdraži profesor.