ĆUSKIJA
Ćuskija vrsta alata, debela gvozdena
šipka, prilično teška, dužine oko 1m, zaobljena pri vrhu, služi za vađenje
eksera. Donji kraj ćuskije je zašiljen i namenjen pravljenju rupa. Može imati i
horizontalnu poprečnu drvenu dršku pri vrhu gvozdenog dela, koja daje ćuskiji
oblik slova T, pa tako i nestabilnost. Često pada, pa je s toga uobičajena
metafora za ostale teže stvari koje su sklone padanju. Kod nas je metafora sa
pogrdnim značenjem: „Glup kao ćuskija“, „Pijan kao ćuskija“, „Taj bi i ćuskiju
upropastio“.
Ranije sam objavio: PALA MARIĆU SKIJA (palamar i ćuskija).
ОдговориИзбриши
ОдговориИзбришиUh! U mom kraju uglavnom dobro razlikuju pojedine alate i ne miješaju njihove nazive. Ovdje se ćuskija i pajser strogo razlikuju. Prema onome što znam, u vom tekstu pomiješani su, bolje reći sintetizovani, opisi oba alata, a na ilustraciji je prikazan pajser.
Ćuskija je obično okrugla i jako teška metalna šipka, zašiljena na jednom kraju. Najčešće služi za pravljenje rupa u zemlji (u koje se potom postavi kolac, pritka ili stožina), a onome ko je koristi dovoljno je samo da je podigne i spusti. Toliko je teška da kada se pušta iz ruku pravi pomalo rupu u kamenu, pa se nekada koristila i kao bušilica za kamen. Naravno, može služiti i kao jaka poluga.
ОдговориИзбришиZaboravih se potpisati.
Za mene je na slici pajser kojim se vade čavli i klinovi. U Posavini ćuskija je štapina (štapuga), batina i nije alatka. Ćuskija je i opvjevana u Merlinovoj pjesmi "Nek' padaju ćuskije"!
ОдговориИзбришиHtio sam postaviti i moj komentar, ali ovaj pajser sa slike u ulozi ćuskije je ona prilika kad se kaže: svaki komentar je suvišan ovdje i besmislen.
ОдговориИзбришиMnogo je primjerenije bilo da je neki sličan veleposjednik agrarnog znanja, pomiješao magarca i zeca, bar bi se opravdanje moglo naći u ušima, ovako...
Novo Zekić
Joj, razlike!
ОдговориИзбришиNovo