Piše: Radoja Racanović
ČAADAJEV
Petar Jakovljevič Čaadajev (1794-1856) je bio prvi ruski
filozof u modernom smislu te riječi, a kojeg je vlada zvanično proglasila ludim
zbog tekstova u kojima je oštro kritikovao realnost života u Rusiji.
Rođen je u
imućnoj plemićkoj porodici Čaadajevih, a otac njegove majke bio je akademik i
istoričar Mihail M. Ščerbatov, autor sedmotomne edicije „Istorija Rusije od
najdavnijih vremena“. Ščerbatovi
su bili jedna od najstarijih i najpoznatijih ruskih porodica, potomci Sv.
Mihaila Vsevolodoviča (Černigovskog), ruskog kneza iz prve polovine 13. vijeka.
Petar i njegov stariji brat Mihail rano su ostali bez roditelja pa ih je pod
starateljstvo uzeo ujak knez Dmitrij M. Ščerbatov, u čijem domu su odrasli i
stekli široko obrazovanje. Petar se po svemu isticao i postao „pravi unuk svoga djeda, samo bez činova
i lenti“.
U maju 1812.
g. braća Čaadajev započinju vojničku karijeru u elitnom gardijskom Semjonovskom
puku, u kojem je služio i njihov staratelj. Već 1812. g. Petar se borio u
čuvenoj bici kod Borodina, potom učestvovao u jurišu na bajonet kod Kuljma i
bio nagrađen Ordenom Sv. Ane i pruskim Kuljmskim krstom. 1816. g.
unaprijeđen je u konjičkog potporučnika husarskog puka, koji je bio raspoređen
u Carskom Selu. Tu se upoznao sa Aleksandrom S. Puškinom, na koga je imao
ogroman uticaj. Puškin je Čaadajevu posvetio nekoliko pjesama, najpoznatija
nosi naslov »Čaadajevu«, a s njim je upoređivao svog junaka Evgenija
Onjegina. Krajem decembra 1820, dva mjeseca nakon pobune u Semjonovskom puku, u
kojem je nekada služio, Čaadajev je podnio ostavku i napustio vojnu službu.
Time kao da se pobunio protiv sudbine po kojoj je, prema riječima Puškina, “on, koji bi u Rimu bio Brut, u Atini
Perikle, ovdje – samo husarski oficir”.
Nakon
putovanja po Evropi 1823-26. g. vratio se u domovinu i živio povučeno u jednom podmoskovskom selu,
gdje se posvetio čitanju i pisanju, sve do 1831. g.
kada se ponovo uključio u društveni život. U tom periodu napisao je svoje
glavno djelo, čuvena Filozofska pisma (sačuvano ih je 9), koja su u
rukopisnom obliku bila dostupna obrazovanim Moskovljanima i prije objavljivanja
prvog od njih (Prvo pismo) u časopisu Teleskop 1836. g. Međutim, „nikada, od kada se u Rusiji piše i čita,
od vremena kada je u njoj otpočela pismenost i književnost, nijedan literarni
ili naučni događaj, ni prije ni poslije (ne isključujući čak ni smrt Puškina),
nije proizveo tako veliki uticaj i tako veliki učinak i nije se širio takvom
brzinom i bio praćen takvom neizmjerljivom bukom“ kao Čaadajevljevi stavovi
izneseni u tom članku. Nacionalna i patriotska osjećanja
Rusa bila su duboko povrijeđena i tražena je oštra reakcija vlasti, koja nije
izostala. Časopis je ugašen, a Čadaajevu saopštena odluka vlade da ga
proglašavaju ludim. Stavljen je pod ljekarsko-policijski nadzor koji je nakon
godinu dana okončan, uz uslov da „više ništa ne smije pisati“. Ipak, kao
odgovor na kaznu napisao je djelo „Apologija ludaka“.
Izdvojene riječi: Apologija ludaka, Vsevolodovič, Kuljm (češ. Chlumec), Kuljmski krst, Orden Svete Ane, Prvo pismo, Semjonovski puk, Filozofska pisma, Čaadajev, Čaadajevi, Čaadajevu, Černigovski, Ščerbatov, Ščerbatovi
Izdvojene riječi: Apologija ludaka, Vsevolodovič, Kuljm (češ. Chlumec), Kuljmski krst, Orden Svete Ane, Prvo pismo, Semjonovski puk, Filozofska pisma, Čaadajev, Čaadajevi, Čaadajevu, Černigovski, Ščerbatov, Ščerbatovi
RAT VALJA JAD, ČOVEK PEVA, JEČI!
ОдговориИзбришиU hrvatskoj "Općoj i nacionalnoj enciklopediji u 20 knjiga" ruski filozof je zabilježen kao:
ОдговориИзбришиPJOTR JAKOVLJEVIČ ČADAJEV (ČADAEV).
Informacija ukoliko zatreba nekome prilikom sastavljanja -:)
U Pravopisu srpskog jezika je Čaadajev, a Ivan Klajn to detaljnije objašnjava u svom Rečniku jezičkih nedoumica:
ОдговориИзбришиDvostruko a javlja se u imenima kao Baas, Varlaam ... Čaadajev (ruski književnik: neopravdano P 60 sažima ovo ime u Čadajev).
Radoja je uveo inovaciju "Izdvojene reči".
ОдговориИзбришиDopada mi se inovacija. Hvala.
ОдговориИзбришиKada pišem ove tekstove nastojim ih koncipirati tako da bi se što više riječi vezanih za temu moglo izdvojiti, tj. pribilježiti i eventualno iskoristiti pri sastavljanju. Otuda je i došla ideja da se takve riječi i sintagme pobroje na kraju teksta slično navođenju ključnih riječi na kraju stručnih radova.
Marko, zanimljiv je podatak koji navodiš; u Leksikonu JLZ iz 1974. bilo je Čaadajev, pretpostavljam i ostalim izdanjima JLZ u to vrijeme. Uprkos Klajnovoj tvrdnji, koju Zlatko citira, da je Pravopis iz 1960. sažimao ovo ime u Čadajev, i u Maloj enciklopediji Prosveta (1986) bilo je Čaadajev. Iz srednjoškolskih dana odlično se sjećam Puškinove pjesme Čaadajevu upravo zbog ovog udvojenog a u njegovom prezimenu.
Što se tiče ruskog imena Pjotr uopšte, hrvatski izvori insistiraju na tom obliku, mada su nedosljedni pa je uvijek Petar Veliki. Vjerovatno u nastojanju da se izbjegne takva nedosljednost, Pravopis srpskog jezika kod tog, za razliku od većine ostalih ruskih imena, priznaje samo oblik Petar.