уторак, 28. фебруар 2017.

REČ PO RIJEČ (1498)


Piše: Radoja Racanović

ČAADAJEV

Petar Jakovljevič Čaadajev (1794-1856) je bio prvi ruski filozof u modernom smislu te riječi, a kojeg je vlada zvanično proglasila ludim zbog tekstova u kojima je oštro kritikovao realnost života u Rusiji.
Rođen je u imućnoj plemićkoj porodici Čaadajevih, a otac njegove majke bio je akademik i istoričar Mihail M. Ščerbatov, autor sedmotomne edicije „Istorija Rusije od najdavnijih vremena“. Ščerbatovi su bili jedna od najstarijih i najpoznatijih ruskih porodica, potomci Sv. Mihaila Vsevolodoviča (Černigovskog), ruskog kneza iz prve polovine 13. vijeka. Petar i njegov stariji brat Mihail rano su ostali bez roditelja pa ih je pod starateljstvo uzeo ujak knez Dmitrij M. Ščerbatov, u čijem domu su odrasli i stekli široko obrazovanje. Petar se po svemu isticao i postao „pravi unuk svoga djeda, samo bez činova i lenti“.
U maju 1812. g. braća Čaadajev započinju vojničku karijeru u elitnom gardijskom Semjonovskom puku, u kojem je služio i njihov staratelj. Već 1812. g. Petar se borio u čuvenoj bici kod Borodina, potom učestvovao u jurišu na bajonet kod Kuljma i bio nagrađen Ordenom Sv. Ane i pruskim Kuljmskim krstom. 1816. g. unaprijeđen je u konjičkog potporučnika husarskog puka, koji je bio raspoređen u Carskom Selu. Tu se upoznao sa Aleksandrom S. Puškinom, na koga je imao ogroman uticaj. Puškin je Čaadajevu posvetio nekoliko pjesama, najpoznatija nosi naslov »Čaadajevu«, a s njim je upoređivao svog junaka Evgenija Onjegina. Krajem decembra 1820, dva mjeseca nakon pobune u Semjonovskom puku, u kojem je nekada služio, Čaadajev je podnio ostavku i napustio vojnu službu. Time kao da se pobunio protiv sudbine po kojoj je, prema riječima Puškina, “on, koji bi u Rimu bio Brut, u Atini Perikle, ovdje – samo husarski oficir”.
Nakon putovanja po Evropi 1823-26. g. vratio se u domovinu i živio povučeno u jednom podmoskovskom selu, gdje se posvetio čitanju i pisanju, sve do 1831. g. kada se ponovo uključio u društveni život. U tom periodu napisao je svoje glavno djelo, čuvena Filozofska pisma (sačuvano ih je 9), koja su u rukopisnom obliku bila dostupna obrazovanim Moskovljanima i prije objavljivanja prvog od njih (Prvo pismo) u časopisu Teleskop 1836. g. Međutim, „nikada, od kada se u Rusiji piše i čita, od vremena kada je u njoj otpočela pismenost i književnost, nijedan literarni ili naučni događaj, ni prije ni poslije (ne isključujući čak ni smrt Puškina), nije proizveo tako veliki uticaj i tako veliki učinak i nije se širio takvom brzinom i bio praćen takvom neizmjerljivom bukom“ kao Čaadajevljevi stavovi izneseni u tom članku. Nacionalna i patriotska osjećanja Rusa bila su duboko povrijeđena i tražena je oštra reakcija vlasti, koja nije izostala. Časopis je ugašen, a Čadaajevu saopštena odluka vlade da ga proglašavaju ludim. Stavljen je pod ljekarsko-policijski nadzor koji je nakon godinu dana okončan, uz uslov da „više ništa ne smije pisati“. Ipak, kao odgovor na kaznu napisao je djelo „Apologija ludaka“. 
Izdvojene riječi: Apologija ludaka, Vsevolodovič, Kuljm (češ. Chlumec), Kuljmski krst, Orden Svete Ane, Prvo pismo, Semjonovski puk, Filozofska pisma, Čaadajev, Čaadajevi, Čaadajevu, Černigovski, Ščerbatov, Ščerbatovi

5 коментара:

  1. RAT VALJA JAD, ČOVEK PEVA, JEČI!

    ОдговориИзбриши
  2. U hrvatskoj "Općoj i nacionalnoj enciklopediji u 20 knjiga" ruski filozof je zabilježen kao:

    PJOTR JAKOVLJEVIČ ČADAJEV (ČADAEV).
    Informacija ukoliko zatreba nekome prilikom sastavljanja -:)

    ОдговориИзбриши
  3. U Pravopisu srpskog jezika je Čaadajev, a Ivan Klajn to detaljnije objašnjava u svom Rečniku jezičkih nedoumica:

    Dvostruko a javlja se u imenima kao Baas, Varlaam ... Čaadajev (ruski književnik: neopravdano P 60 sažima ovo ime u Čadajev).

    ОдговориИзбриши
  4. Radoja je uveo inovaciju "Izdvojene reči".
    Dopada mi se inovacija. Hvala.

    ОдговориИзбриши
  5. Радоја Рацановић1. март 2017. 09:29


    Kada pišem ove tekstove nastojim ih koncipirati tako da bi se što više riječi vezanih za temu moglo izdvojiti, tj. pribilježiti i eventualno iskoristiti pri sastavljanju. Otuda je i došla ideja da se takve riječi i sintagme pobroje na kraju teksta slično navođenju ključnih riječi na kraju stručnih radova.

    Marko, zanimljiv je podatak koji navodiš; u Leksikonu JLZ iz 1974. bilo je Čaadajev, pretpostavljam i ostalim izdanjima JLZ u to vrijeme. Uprkos Klajnovoj tvrdnji, koju Zlatko citira, da je Pravopis iz 1960. sažimao ovo ime u Čadajev, i u Maloj enciklopediji Prosveta (1986) bilo je Čaadajev. Iz srednjoškolskih dana odlično se sjećam Puškinove pjesme Čaadajevu upravo zbog ovog udvojenog a u njegovom prezimenu.

    Što se tiče ruskog imena Pjotr uopšte, hrvatski izvori insistiraju na tom obliku, mada su nedosljedni pa je uvijek Petar Veliki. Vjerovatno u nastojanju da se izbjegne takva nedosljednost, Pravopis srpskog jezika kod tog, za razliku od većine ostalih ruskih imena, priznaje samo oblik Petar.

    ОдговориИзбриши