MAGAREĆA KLUPA I REŠT
Moja generacija se sjeća magareće klupe i rešta.
Magareća klupa je obično bila izdvojena u učionici ili makar nekako u
zadnjem redu. Učiteljice i učitelji su je koristili kao kazneno-popravnu
metodu za nemirne đake, ali i za višekratno nedonošenje domaće zadaće,
te i za mangupluke na odmorima. Za mog školovanja, kod učiteljice Nade
Brkan (I i II razred), magareća klupa nije bila posebno izdvojena, nego u
zadnjem redu i đak koji je bio "osuđen" na sjedenje u toj klupi, obično
je sjedio sam.
Već u trećem razredu, kod učiteljice Ane Sekulić nije više bilo magareće klupe, kao ni u cijeloj IV Osnovnoj školi (kasnije OŠ Vaso Pelagić), na lokaciji sadašnjeg KŠC Sv. Pavao.
Već u trećem razredu, kod učiteljice Ane Sekulić nije više bilo magareće klupe, kao ni u cijeloj IV Osnovnoj školi (kasnije OŠ Vaso Pelagić), na lokaciji sadašnjeg KŠC Sv. Pavao.
Rešt je bio neka vrsta zatvora. Učitelji, učiteljice su u reštu
ostavljali posebno nemirne đake. Đak bi nakon završetka nastave, po
naredbi učiteljice ostajao u razredu, mirno sjedeći, ponekada sa posebno
postavljenim rukama, gdje bi kažiprst desne ruke bio na usnama u znaku
ućutkivanja. U reštu se ostajalo, dok ućiteljica ne završi svoj posao
bilo sa dnevnikom, bilo neki drugi, ali nikada duže od jednog školskog
časa.
Rešt je ostao u upotrebi duže od magareće klupe.
Đaku, koji bi ostao u reštu više puta, učiteljice su pisale pisamce (cedulju) za roditelje, da navrate na razgovor.
Rešt je ostao u upotrebi duže od magareće klupe.
Đaku, koji bi ostao u reštu više puta, učiteljice su pisale pisamce (cedulju) za roditelje, da navrate na razgovor.
Na slici muzejski primjerak magareće klupe
Do teksta sam došao jer sam zapazio komentar Adnana Spahića: Klupa je muzejska, ali Slavko još nije za muzeja..
ОдговориИзбришиPoštovani gospodine Bovan.
ОдговориИзбришиNeobično mi je drago, da ste preuzeli ovaj tekst. Ja sam tu fotografiju, na kojojh ste Vi, našao pomoću Google tražilice. Dopala mi se. Takva magareća klupa je nekad bila u Hašanima, rodnom selu Branka Ćopića (blizu Bosanske Krupe). Ja sam imao fotografiju, kada smo išli u Hašane, ali, kao za inat, ne mogu da je nađem u svojim kutijama fotografija. Ova je bolja i vrlo ilustrativna.
Inače, taj post sam pisao povodom polaska mog unuka u Malu školu. Jučer, 2. marta je bio porvi dan u Maloj školi. Ja se sjetio svojih prvih dana u osmoljetki. Niusam star, a pamtim podosta ;)
Gospodine Đulbiću, hvala Vama na tekstu. Ovakvi teksstovi su mi vrlo interesantni.
ОдговориИзбришиZa vrijeme školovanja nisam bio u magarećoj klupi ni u "zatvoru". U to vrijeme nisam se mangupirao. Kod nas je magareća klupa bila u prvom redu, da bi mangupi bini na oku učiteljice Bahrije (Bahre) Pinjuh.
Sa mangupiranjem sam počeo po stare dane, te sam se našao u magarećoj klupi na Susretima enigmata Srbije koji su 2915. održani u Valjevu. Ova klupa nalazi se u Brankovini (školi Desanke Maksimović).
Naravno, 2015. (ne 2915.) godina je u pitanju.
ОдговориИзбришиFotografiju sam lično napravio, a zapamtio sam da umalo nismo dobili batine od kustoskinje, jer je to zaista muzejski primerak i po onom konopcu se vidi da je zabranjen svaki kontakt sa klupom.
Sram te bilo, Slavko!
Zato i napisah da sam postao mangup po stare dane.
ОдговориИзбришиA uz to i promašujem tipke na tastaturi.
Za magareću klupu!!!!