REČ PO RIJEČ (1518)

RAZJEDNAČAVANJE 

Piše: Radoja Racanović

Razjednačavanje (razjednačivanje) ili disimilacija je glasovna promjena razilaženja, udaljavanja dva ista ili slična glasa kada se nađu u susjedstvu na taj način što jedan od njih prelazi u neki drugi glas. To je u suštini izbjegavanje ponavljanja istih glasova u bliskim slogovima. Lingvistika razlikuje razjednačavanje samoglasnika i razjednačavanje suglasnika.

Razjednačavanje samoglasnika vrši se u riječima koje sadrže iste vokale - e ili o - u dva uzastopna sloga. Težnja je da oni ne ostanu isti, već da se onaj dalji u riječi promijeni.

Javlja se u obliku instrumentala jednine imenica muškog roda sa dva nastavka, -em i -om, na primjer:  jež – ježom, kej – kejom, kelj – keljom, konj – konjem, kreč – krečom, kroj – krojem, m(j)esec – m(j)esecom, nos – nosem, nož – nožem, sprej – sprejom, zet – zetom (a ne: ježem, kejem, keljem, konjom, krečem, krojom, m(j)esecem, nosom, nožom, sprejem, zetem).

Razjednačavanje samoglasnika javlja se i u množini većine tih imenica, pa je ispravno: kejovi, keljovi, krojevi, nosevi, noževi, sprejovi (a ne: kejevi, keljevi, krojovi, nosovi, nožovi, sprejevi). Izuzetak je jež – ježevi (a ne ježovi), međutim nije jedini.

Odstupanje imamo u instrumentalu i množini kod imenica bor (borom, borovi), kos (kosom, kosovi), tvor (tvorom, tvorovi), rod, brod, plod, krov, grob, rog, loz, rok... u instrumentalu mnogih sličnih imenica (npr. prozor – prozorom, temelj - temeljem) te onih koje se završavaju agentivnim sufiksom -telj: pokazatelj – pokazateljem, prijatelj – prijateljem, učitelj – učiteljem...

Razjednačavanje suglasnika je vrsta starinskog pretvaranja bitna za razumijevanje načina na koji su nastale pojedine riječi. Tom glasovnom promjenom jezik se danas ne služi. Ona objašnjava kako su npr. nastale riječi vlast (od vladati), moždina (od mozak), ljuštiti (od ljuska), reći (od rek-ti) i njima slične, takođe i dublet srećan - sretan.