REČ PO RIJEČ (1521)

ĆABA 

Piše: Radoja Racanović

Ćaba je najsvetije mjesto islama. Nalazi se u Meki u Saudijskoj Arabiji. Meka je jedno od najstarijih naseljenih mjesta na svijetu, mjesto rođenja proroka Muhameda, najsvetiji grad islama i mjesto hodočašća muslimanskih vjernika. Najsvetije mjesto u Meki je Mesdžidul-Haram, Sveta džamija ili Velika džamija, poznata i kao Mekanska džamija, najveća u svijetu. Oblik džamije kakav danas postoji sagrađen je 1570. godine, a od tada je u više navrata obnavljana i dograđivana. Džamija je projektovana tako da okružuje Ćabu i da se ona nalazi u njenom centru. Ćaba je građevina u obliku kvadra, sa dimenzijama osnove oko 11 i visoka oko 17 m, koja ima samo jedna vrata i nema prozora.

Ćaba je za muslimane kibla - tačka prema kojoj se okreću tokom molitve, sve džamije u svijetu su okrenute prema njoj, a bitna je i za druge vjerske ceremonije. Npr. glava životinje koja se kolje mora biti okrenuta prema kibli, a nakon smrti muslimani se ukopavaju tako da im je desna strana tijela okrenuta prema kibli. U počecima islama smjer kible bio je u pravcu Jerusalima, ali je to promijenjeno nakon 17 mjeseci tokom jedne popodnevne molitve koju je predvodio prorok Muhamed. On je iznenada primio objavu od Alaha da treba uzeti Ćabu kao kiblu i odmah se okrenuo prema Ćabi, a slijedili su ga i ostali vjernici.

Ćaba je izgrađena daleko prije pojave islama, kao prvi hram podignut za ljude, blagoslovljen i putokaz svjetovima. Prema Kuranu, Ćabu su izgradili poslanik Ibrahim (= Avram, Abraham) i njegov najstariji sin Ismail (= Ismailo, Jišmael), takođe poslanik. Prema arapskom predanju, mjesto Ćabe je odredio i tu činio tavaf Adem (= Adam), prvi čovjek i prvi poslanik, a njegovi potomci sagradili objekat sličan današnjoj Ćabi, koji je u potopu u cijelosti stradao. Ibrahim je dobio nalog od Alaha da sa sinom Ismailom sagradi Božji hram na istom mjestu, i oni su to učinili 2130. g. p.n.e. U kamenu građevinu ugradili su poseban crni kamen, koji je Ibrahimu donio Džibril (= Gavrilo, Gabrijel). Taj kamen spušten je iz dženeta (raja) i bio je bjelji od mlijeka, ali su ga grijesi sinova Ademovih pocrnjeli. Crni kamen je najsvetiji predmet u Ćabi i muslimani prema njemu iskazuju veliko poštovanje, ljube ga i dodiruju, naročito tokom hadža.

Od vremena izgradnje do početka islama Ćaba je tri puta rušena i ponovo građena, treći put u Muhamedovo vrijeme, ali prije objave Kurana. Bitno je istaći da je u tom periodu Ćaba bila pretvorena u pagansko svetilište. Dogodilo se to u vrijeme dok su Mekom upravljali Amaličani, koji su opljačkali Ćabu i u nju unijeli kipove. Među onima koji su učestvovali u posljednjoj obnovi Ćabe u predislamskom periodu bio je i Muhamed. On je, na opšte zadovoljstvo, riješio spor koji je nastao među Arapima oko toga ko će postaviti Crni kamen na njegovo mjesto. Ćaba je tada sagrađena od drveta, po prvi put u obliku kocke i manja od prethodne, s mnoštvom kipova unutar i van nje - u prostoru ograđenom zidom od blata, te dvjema slikama – Mejreme (= Marije) i Ise (= Isusa) na stubu odmah do ulaznih vrata u untrašnjost Ćabe. Bila je tu i slika Ibrahima, ali vrlo ružna. Kada su 630. g. muslimani osvojili Meku, Muhamed je ugledavši sliku Ibrahima rekao: „Bog ih ubio, kako su ga naslikali, kao gatara, a on to nije bio“. Kada je ugledao slike Mejreme i Ise, primakao se, dobro ih pogledao, stavio svoje dlanove na njihove slike i naredio: „Uništite sve, osim ovo što je pod mojim dlanovima!“. Prema toj verziji, te slike su izgorjele u velikom požaru 686. g. i kasnije nisu obnovljene. Prema drugoj verziji, kada je ugledao slike njih dvoje, Muhamed je izbrisao njihove likove rekavši: „Zašto slikaju ono što stvoriti ne mogu?“

Tek je u obnovi nakon pomenutog požara prostor oko Ćabe počeo dobijati izgled džamije, a do kraja 8. vijeka postavljeni su prvi minareti. U početku razvoja islama, džamije nisu imale minarete, već su imami sa krova džamije pozivale vjernike. Pretpostavka je da su hrišćanske crkve sa svojim tornjevima uticale da muslimani počnu doziđivati minarete pored džamija, a prvi je sagrađen 730. kod džamije u Keruanu u Tunisu, koga nazivaju Mekom sjeverne Afrike.

Napomena: Ovaj tekst je zbog dužine podijeljen u dva dijela. Drugi dio će biti objavljen sutra.