REČ PO RIJEČ (1738)

VINODOLSKI ZAKONIK

Piše: Ilija Ozdanovac

Vinodolski zakonik je najstariji zakonski tekst na hrvatskom jeziku, pisan glagoljicom,  kojim se uređuju odnosi između gradova slobodne općine Vinodola (Novoga Grada - danas Novog Vinodolskog, Ledenica, Bribira, Grižana, Drivenika, Hreljina, Bakra, Trsata i Grobnika) i Krčkih knezova i prvi je  hrvatski pisani popis običajnog prava. Dana 6.1.1288. godine, žitelji Vinodola izabrali su među sobom predstavnike koji su najbolje poznavali" stare i iskušane zakone vinodolske", te su im povjerili zadaću pismenog uređenja zakona. Među najznačajnijim odredbama zakona su one o kneževim ovlastima, položaju crkve,te ustroju vinodolske općine i funkcijama njezinih službenika (satnika, grašćika, busovića, pristava, pudara i dr.) Po jedan primjerak prijepisa pohranjen je u svakom od sjedišta vinodolskih općina. (Vinodol je geografska cjelina u sjevernom primorju Republike Hrvatske, između Bakarskog zaljeva na sjeverozapadu i Novog Vinodolskog na jugoistoku !)

Vinodolski zakon(ik) tako (p)ostade kao najvrijedniji i najljepši primjer kulture i prava u starijoj hrvatskoj povijesti i već je odavno predmetom istraživanja ne samo naših autora, nego i drugih europskih znanstvenika.

čl.52.Zakona:

" Ošće ako se ki naide  fals svedokostani knezu ednoga vola ili osam libar a strani koi bude suprotiv svedočiti od vse škode ne budi odrešena, ako bi se v koi riči imela osuditi. On ne mozi biti veće svedok od sela naprad bez vole dvora....."

( Nadalje, ako se svjedok pronađe lažnim, osuđuje se knezu na jednoga vola ili osam libara, a strana protiv koje je svjedočio, od sve njezine štete neka bude oslobođena, ako bi u kojoj stvari trebala biti osuđena. On ne može više biti svjedok od sada unaprijed bez dozvole dvora...)

Izvori: Opća i nacionalna enciklopedija, Vinodolski zakon, Google