REČ PO RIJEČ (1763)

ČORDAŠ

Piše: Ilija Ozdanovac

Svako jutro, kad sam bio već iskočio iz špilhozni i "okrljo”,  te smio samostalno, bez pratnje dade ili mame,  ulaziti u štalu,  moja dužnost u obiteljskoj kući, bila je ta, da jutrom  otvorim ulaznu kapiju na našoj avliji i na ulicu pustim neznamnisamkolikodebožetiihizbroji naših krava, jer eto, čuje se da uzduž Varoščice  ide  čorda... a to je značilo da nailazi, kao i svakog dana, čovjek koji seosku stoku skuplja na hrpu i tjera na "Čistine" (veliki seoski pašnjak jugozapadno od Otoka), na cjelodnevnu ispašu. Nije se smjelo zakasniti, u protivnom, trebalo ih je hraniti cijeli dan, a ja, ma, sigurno bi za to " klečao na kukuruzima"!

ČORDAŠ je (za razliku od čobana ili svinjara),  dakle, bio čovjek koji je, za neku novčanu naknadu, jutrom tjerao, a s večeri vraćao  seoske krave s ispaše  i danju brinuo o njima! Obično  je to bio siromašak, bez nekog društvenog statusa, ali je mještanima (seljanima) značio više no mjesni pisar. Imao je on i pomoći svoje djece koji su trčkarali i krave dovodile " u red"!

Čordaša odavno nema, a Bogu za priznati, nema više niti toliko i takvih krava ....

Pored čordaša poznat je izraz i čordar, a  korijene vuče iz mađarske riječi csorda (ž), u značenju krdo, a  isto je zabilježeno u HER-u i HJP.

Iz ovog izraza porijeklo vuku i prezimena Ćorda, Čordaš, Čordašev , Čordašić, Čordašević…

Najbolji hrvatski tamburaši (ranije "Zlatni dukati" ) opjevaše njega u pjesmi  " Andrija čordaš" (https://www.youtube.com/watch?v=ptg6v7T1Y_A)