ACTA AENIGMATICA (1)

UVOD

Piše: Stjepan Horvat

Sređujući konačno bogatu zagonetačku arhivu „Čvora“ (a najvećim dijelom ona je nastala mojim osobnim angažiranjem), naišao sam na brojne materijale koji su nastali u posljednjih pedeset godina moga bavljenja zagonetaštvom. Nisu tu samo autorski radove (križaljke, zagonetke, rebusi i dr.), već i dokumenti koji mogu svjedočiti razvoju zagonetaštva i svega što se događalo oko jedne vrijedne društvene i kulturne aktivnosti kao što je enigmatika (zagonetaštvo).

Moje sudjelovanje u svijetu zagonetaka počelo je još u vrijeme kada sam bio učenik osmogodišnje škole, a povod je bio slučajan – bolest, koja me odvojila od škole više od mjesec dana. Kako mi je bilo dosadno, na obližnjem kiosku na bjelovarskoj tržnici (za nas je to bio "plac") vidio sam – među tada malobrojnim zabavnim časopisima – i „Plavi vjesnik“, koji je kasnije usmjerio moje zanimanje za zagonetke. Ubrzo nakon toga došao sam do prvih brojeva „Džepne križaljke“, pa kasnije i osječkog  „Rebusa“ i beogradske „Enigme“ i „Razonode miliona“. Tada sam već bio učenik gimnazije, u ono vrijeme prirodnog smjera, a na kraju moga gimnazijskog školovanja upisao sam tada Fakultet političkih nauka u Zagrebu. Enigmatika, križaljke i pisana riječ promijenili su moje školovanje od željenog strojarskog inženjera do politologa (bolje reći da je studij politologije bio najbliži novinarskom pozivu u čiji svijet sam zakoračio).

Objavio sam prve zagonetke u „Plavom vjesniku“, potom malu križaljku u „Džepnoj križaljci“ i tako redom. No moje zanimanje nije bilo samo za sastavljanje, već se proširilo i na druge aktivnosti: istraživanje starijih izdanja vezanih za enigmatiku, stvaranje specijaliziranih rječnika, želja za osobnim kontaktima s ljudima koji su imali istu ljubav prema zagonetkama. Već za gimnazijskih dana „skupljao“ sam riječi rješavajući križaljke u „Džepnoj križaljci“, razvrstavao ih po dužini, bilježio opise i sl. Moram reći da u to doba nije bilo literature kao danas, a o internetu i njegovim prednostima da ne govorim. Mali Klaićev "Rječnik stranih riječi", Vujaklijin "Rečnik stranih reči", "Leksikon Minerva" i prvi atlas Leksikografskog zavoda.

Još kao gimnazijalac pripremao sam s prijateljem Miroslavom Martinićem gimnazijsko glasilo, potom sam bio suradnik u bjelovarskom dopisništvu „Vjesnika“, a dvije godine vodio sam i emisije za mlade na lokalnoj postaji Radio-Bjelovar, koja je počela s radom 1966. godine. Na žalost, studij u Zagrebu nije mi dao baš previše vremena za nastavak ovih aktivnosti, no zagonetaštvo je ostalo kao glavna preokupacija mog života.

U kasno proljeće 1968. osmislili smo osnivanje enigmatskog udruženja, kluba ili društva i tako će početi moj svijet enigmatike.

Ovaj uvod je bio potreban da se osjeti okruženje u kojem smo počeli širiti enigmatske ideje u bivšoj državi, pa onda i šire, u Europi i svijetu. Ova rubrika bi trebala zabilježiti brojna zbivanja oko enigmatike, ne samo autorske radove, već kako su se stvarali uvjeti za sve ono što smo tada željeli postići sa zagonetaštvom kao dijelom kulturne djelatnosti.

Napomena urednika: Karikaturu Stjepana Horvata nacrtao je sad već davne 1969. godine bjelovarski likovni pedagog, karikaturist i rebusaš Branko Medak  (7. VII. 1940. – 7. I. 2017). Prvi put je objavljena uz križaljku na duplerici u "Mini Čvoru" broj 2 (15. VI. 1969, str. 7), koji je štampan crvenom bojom na žutom papiru. Verzija koja se objavljuje uz ovaj članak skenirana je iz 3. broja "Mini Čvora" (15. VII. 69, str. 7), koji je štampan plavom bojom na skoro bijelom papiru.