REČ PO RIJEČ (1783)

ORNICE

Piše: Ilija Ozdanovac

Još jedan, odavno zaboravljeni pojam, a koji je u ondašnje doba (pa čak i u vrijeme mog oca- negdje do 1968.) dok nije bilo svemoćnih  traktora niti plugova "prevrtača",  puno značio i imao smisao i funkciju, dužan je da se  pomene, mada, ako zapitamo mlađe generacije da kažu, znaju li  što su to ORNICE,  zasigurno neće znati. Iz prostog razloga - rijetki su ih mogli vidjeti, a kamoli doživjeti! Danas, možda, samo kao muzejske primjerke ili kao obavezan ukras na ponekim vikendicama. (Sasvim izvjesno zbog taštine i dokazivanja pripadnosti i vezama s prošlošću, iako to, onda, djeluje nakaradno.)

Pamtim, još iz davnih vremena, naše konje, Semeša i Sidu, koje je moj dada u vrijeme oranja, na našem stanu, s jeseni,  uprezao u ornice i plug, da bi , danima, parao i prevrtao, tu  našu zemlju slavonsku. Jer, iz nje je niknuo život...Ma, čak sam i ja pomagao utovarati ih na kola, kad se jutrom kretalo " na stan"!

ORNICE su ona dva kotača na starinskom plugu, koje su se nalazile odmah iza upregnutih konja i davale pravac plugu i olakšavale kretanje, kako konjima,  tako i rukovanje  onom tko je držao plug.

Pojam "ornice" nije  zabilježen na HJP-u i  HER-u, ali ih nalazim u "Čvorovoj" šestici.