Iako mi se prilikom letimičnog pregledavanja kada je objavljena nije učinilo tako, a nisam imao vremena za detaljniju analizu, ova ukrštenica definitivno zaslužuje da se o njoj kaže nekoliko rečenica. A ima se šta reći uprkos ne baš sjajnom utisku koji pri „prvom susretu“ ostavlja ova prilično monotona struktura.
Premda pripada istoj školi, rad je bitno drugačiji od dosad objavljenih i predstavlja prelaz prema križaljkama sa bjelinom koje će, pretpostavljam, uslijediti u narednoj seriji.
Autor je počeo kombinovati od početka, kako volim reći, tj. od prve dvije vodoravne sintagme. Pri tome je uspio napraviti tri ugaone bjeline, veoma dobro povezane međusobno i sa ostalim dijelovima rada. Posebno mi se sviđa što je pojam predstavljen slikama uvršten u početnu i najveću bjelinu (9x5). Kompletan lijevi vertikalni dio ukrštenice obiluje dugim uspravnim riječima; u svakom stupcu su svega 2 ili 3 pojma. Prava je šteta što autor nije uspio, a bio je na dobrom putu, isto ponoviti u desnom vertikalnom dijelu. Čini se da je na kraju posustao i sasvim bespotrebno stavio 2 crna polja više u donji desni ugao, čime je taj dio rada učinio najslabijim. Da li su strana slova na tolikoj cijeni u hrvatskoj enigmatici da je to vrijedilo uraditi zbog njih?
U sadržajnom smislu radu se najviše može zamjeriti spomenuta monotonost (80 slovnih skupina), priličan broj izguglanih pojmova, još više veliki broj množina, među kojima su duge EMOCIJSKA STANJA i ORTOFONOMETRI, te 2 skraćenice od 3 slova. Treba reći da su obje 22-ojke opštepoznate i strukturno lijepe, a njima bih još pridodao pojmove BANOVIĆ STRAHINJA i PONAJMANJE.
Na kraju, ono najbolje: ovaj rad ima do sada najmanji broj crnih polja (35) i uvrštenih pojmova (118) i u skladu sa tim daleko najveću PDR (6,25). Prava je šteta što to, uključujući i ostale naprijed navedene kvalitete, nije vrednovano na adekvatan način.
ОдговориИзбришиIako mi se prilikom letimičnog pregledavanja kada je objavljena nije učinilo tako, a nisam imao vremena za detaljniju analizu, ova ukrštenica definitivno zaslužuje da se o njoj kaže nekoliko rečenica. A ima se šta reći uprkos ne baš sjajnom utisku koji pri „prvom susretu“ ostavlja ova prilično monotona struktura.
Premda pripada istoj školi, rad je bitno drugačiji od dosad objavljenih i predstavlja prelaz prema križaljkama sa bjelinom koje će, pretpostavljam, uslijediti u narednoj seriji.
Autor je počeo kombinovati od početka, kako volim reći, tj. od prve dvije vodoravne sintagme. Pri tome je uspio napraviti tri ugaone bjeline, veoma dobro povezane međusobno i sa ostalim dijelovima rada. Posebno mi se sviđa što je pojam predstavljen slikama uvršten u početnu i najveću bjelinu (9x5). Kompletan lijevi vertikalni dio ukrštenice obiluje dugim uspravnim riječima; u svakom stupcu su svega 2 ili 3 pojma. Prava je šteta što autor nije uspio, a bio je na dobrom putu, isto ponoviti u desnom vertikalnom dijelu. Čini se da je na kraju posustao i sasvim bespotrebno stavio 2 crna polja više u donji desni ugao, čime je taj dio rada učinio najslabijim. Da li su strana slova na tolikoj cijeni u hrvatskoj enigmatici da je to vrijedilo uraditi zbog njih?
U sadržajnom smislu radu se najviše može zamjeriti spomenuta monotonost (80 slovnih skupina), priličan broj izguglanih pojmova, još više veliki broj množina, među kojima su duge EMOCIJSKA STANJA i ORTOFONOMETRI, te 2 skraćenice od 3 slova. Treba reći da su obje 22-ojke opštepoznate i strukturno lijepe, a njima bih još pridodao pojmove BANOVIĆ STRAHINJA i PONAJMANJE.
Na kraju, ono najbolje: ovaj rad ima do sada najmanji broj crnih polja (35) i uvrštenih pojmova (118) i u skladu sa tim daleko najveću PDR (6,25). Prava je šteta što to, uključujući i ostale naprijed navedene kvalitete, nije vrednovano na adekvatan način.