REČ PO RIJEČ (1800)

DUĆAN 

Piše: Ilija Ozdanovac

Još i dan-danas, dobrih pedesetak godina poslije, ponekad se uhvatim u razmišljanju o danima mog djetinjstva, a onda mi se u mislima roji na tisuće i tisuće sličica, maglovitih sjećanja koja mi obično izazovu osmijeh, bit će zbog pucanja nostalgije za tim prošlim vremenima.

Pa tako, razmišljam: Zašto me je moja mama, a nije bila stroga ni zlobna, prekidala u igri baš onda kad je bilo najljepše i najzanimljivije, zbog neke tamo meni nevažne stvari? Naime, za čudo jedno, te meni, tada neshvatljivo, ma baš tada je u kući pofalilo nešto "vrlo važno", pa da "časom skočim do dućana". A to časom, značilo je tragediju, prekid druženja i igranja, jer za tih (uludo izgubljenih) pola sata, "ekipa" se može razići, ili, ne daj Bože, otići na neko mjesto gdje ih više neću moći naći!

Dakle, čujem,  "treba to, to i to, evo ti spisak,  "ceger " i novci, a ako ti ostane, kupi si za dvi banke mišani bombona!".  E, zbog ovog zadnjeg, brzo me je prošla zlovolja i "dert", jer, znao sam: kad se vratim iz dućana, s bombonima, bit ću "glavni", bar za vrijeme dok se bomboni ne istope u ustima (ili progutaju)!

Jedini dućan za koji sam tada znao bio je onaj "kod Smiljana", u Vrdovu, "prije ambulante i prikoputa milicije", kraj kojega sam, inače, prolazio svakodnevno idući u školu.

Bijaše to tada, za današnje prilike, mala prostorijica, s prednje strane kuće, sa (zamisli!), staklenim vratima i " auzlogom",  u kojoj se, pretrpanoj  ama baš svim i svačim, teško moglo nagurati više od 3-4 osobe. Trgovac Smiljan je stajao u prostoru iza pulta, simpatičan i slatkorječiv (eh, trgovci!)...Moj način kupovine je bio takav, da sam, prvo zatražio "za dvi banke bombona ", koje su, u posebno izrađenim staklenim posudama, stajale odmah tu, pod nosom, na pultu, poslagane u neku polupiramidu. Tek kad bih vidio da je Smiljan u fišek pospremio desetak slatkih dragulja, dao sam mu i "spisak". E, kako se onda, žurilo kući...

DUĆAN je, dakle, bio  trgovačka radnja, trgovina ili prodavaonica, preteča svih budućih samoposluga, minimarketa, supermarketa, dragstora, trgovačkih lanaca zvučnih imena, u kom nije bilo kase, fiskalnih računa, PVC-vrećica...Vaga,ona na gevikte, drveni  metar, i papirnate kese su bila jedina pomagala....

Riječ DUĆAN je zapravo turcizam ,od riječi  dủkkyan, a porijeklo vuče i iz perzijsko-  arapskog izraza - duhkan, u značenju: trgovačka radnja. Vlasnik ili čovjek koji radi u dućanu je DUĆANDŽIJA, a  roba ili cijena je DUĆANSKA, ako je manji onda je DUĆANČIĆ ili DUĆANČE (mada je ovo znakovitije za onaj dio panonskog življa u Vojvodini)!

Zar trebam napomenuti da za dućan postoji još jedno, preneseno, ironično značenje? Prorez na muškim hlačama, šlic ili rasporak, ali se mi muški, znamo opravdati u slučaju da je otvoren: "Glavno da je gazda unutra"!

Dućan je zabilježen u HER-u, Rječniku stranih riječi, B.Klaića, HJP-u,  i u mnogim inim rječnicima, i na, kraju: dandanas čujem, pogotovo od starijeg življa da, kad se pokaže potreba za šopingom odlaze u dućan.

A kao podsjetnik na to vrijeme: 

https://www.youtube.com/watch? v=lM8aiLv9nB4

Mali tumač pojmova: 

- pofaliti-ponestati

- ceger- ceker, ( germ.), torba s ručkom

- dert -( tur.), briga, tuga

- auzlog - germanizam "Auslage", auzlag, avzlog - izlog

- Smiljan Markić- trgovac, stvarna osoba, sada pok.

- Vrdovo- stari naziv za jednu od dužih ulica u Otoku, sada J.J.Strossmayra, od "centra" ka istoku, odnosno Komletincima

 - fišek - rukom umotani komad papira, u obliku tuljca ili kupe

- gevikt- ( geviht), germanizam, u značenju: uteg