REČ PO RIJEČ (1817)

TAMAN

Piše: Ilija Ozdanovac

Taman kad sam mislio da sam sve napis'o i o svemu sve rek'o, nešto me zakopka, pa ne da mira. Zvrči k'o bumbar oko glave, pa veli: Taman da si najumorniji i da ti se ne da, piši, a ja  što ću, nego.... iako je dan  već bio dovoljno taman,  krenuh malo da sebi i Vama  prosvijetlim nedoumicu!

Jer, što bi to bilo - taman!

Ni sam ne znam, iako sam je već čuo nebrojeno puta,  u kojim se sve kontekstima pojavljivala ova " taman" riječ, ali pokušat ću nabrojati bar nešto:

- Taman sam pomislio...., taman si došao kad te trebamo.... ma, hlače su mi taman,.....taman da mi kožu deru....taman posla (u značenju: nikako, nipošto, ne dolazi u obzir)...taman smo sjeli za stol...Imamo taman toliko vremena da stignemo na....I taman kad je bilo najbolje.....Taman krenuh, a ono...

Dakle, riječ taman, vuče porijeklo iz tursko-arapskog jezika -" tamam", a   zapravo je prilog koji  nam služi za isticanje bliskosti, slaganja, kako nešto nekome ili nečemu odgovara u potpunosti, kao i kad želimo istaći da ćemo ustrajati u nečemu (makar, čak, pa baš i kad bi), 

Riječ"taman " je  zabilježena u HER-u, HJP,  Vujakliji, Vukovom rješniku  i u knjizi "Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku 2" A. Škaljića!

Još jedan pojam je općepoznat: aman-taman! Po meni, onako, kako mi nešto paše, a da bi rekao da je OK, izlanem baš tako!

I na kraju, pošalica koja najbolje opisuje riječ taman:

Zaustavi policajac jednog  pa ga upita:
– Jesi li pijan?
On odgovori, više nego odlučno:
– Ne, nisam nikako!
Policajac  zatim:
– Jesi li trijezan?
A on uporno:
– Ne, nisam niti trijezan!
Pa što si i kako si onda? – radoznalo upita policajac
– Taman…