ĆERPIČ
Piše:
Ilija Ozdanovac
Nije, valjda, bilo kuće slavonske, ali tamo nekih
godina, do „ nog“ Prvog svjetskog rata, koja nije imala bar jedan zid
zidan od ćerpiča! Kako ja to znam? Nebrojeno puta sam tu riječ čuo u
neobaveznom razgovoru, onako, a zasigurno Vam tvrdim: osobno sam sudjelovao u
rušenju desetak kuća (računam tu i na one „gazdinske“, „od puta“,
pa i onih koje baš nisu visoko kotirale na statusnoj ljestvici imućstva),
a naravno, ne ubrajam tu pomoćne dvorišne zgrade. Jer se dešavalo, da konji
probiju zid koji je spajao baš onaj koji dijeli stambeni od gospodarskog dijela
kuće. Uglavnom , „ oko devetstote“, kada nije bilo ovakve ponude
građevnog materijala, opeka, blokova , etc… pametni Šokci (pa i drugi, Švabe,
Mađari….) dovijali su se svemu i svačemu. Pa su tako proizvodili svoju ciglu,
što bi kazali danas, opeku, za zidanje, iako je zabilježena i istovjetna pojava
na Bliskom istoku, pa u Egiptu, a u zadnje vrijeme, ovim izumom hvale se i
Kinezi i Amerikanci, kao da su oni „najprvi na svitu“! Bit će da su i tada
dolazili u Slavoniju na ljetovanje, pa nam prenijeli njihova dostignuća!
Za ĆERPIČ nam je trebala glina (ilovača -
a bilo je u izobilju), obična bunarska voda , „pliva“ (pljeva, oni sitni
prašnjavi ostaci od slame, za nuždu se slama i mljela), po
mogućnosti, kad se klalo, i svinjska dlaka ili pepeo, (kao super vezivno
sredstvo)….i razigrane dječje noge. Kad se sve rečeno od potrepština
smjesti u ograđen prostor, slijedi „ples do iznemoglosti“, danas to zovu
hip-hop pa ožeži, i rukama i nogama. E, onda je smjesa podobna za oblikovanje!
U unaprijed pripremljene kalupe, od, na posebnu mjeru skrojenih, daščica,
nabijala se ta masa, i ostavljala da se, danima, prirodno, suši na suncu! Kad
se postupak sušenja privede kraju, hajd'mo praviti kuću, uz jednu važnu
napomenu: ćerpič nije smio u temelje! Mišljenja sam da je i današnja
opeka istih dimenzija
I jedna mala opaska onima koji dvoje: Iako se u raznim
izvorima pojavljuju iskrivljeni i nepravilni nazivi , gdje se Č i Ć
izmjenjuju „ni sebi ni svome „ pravilan
izraz je ĆERPIČ!
ĆERPIČ vuče korijene iz turske riječi
kerpic i perzijske kirpič u značenju: nepečena opeka, a zabilježena
u HER-u i HJP-u!
To što Ilija opisuje u mom se selu zove - prijesna cigla.
ОдговориИзбришиU mom kraju se cigla od blata i slame zove - tugla.
ОдговориИзбришиU rječniku "Divanimo po slavonski" Martina Jakšića zabilježene su šokačke riječi "ćerpić, ćerpiš" s opisom: "1. opeka sušena, pečena na suncu, 2. ukrasna opeka".
ОдговориИзбришиSmatram da prvi opis nije baš najprecizniji jer se "ćerpić" na suncu ne može ispeći, nego samo osušiti.
ОдговориИзбришиU mom kraju su govorili ĆerpiĆ (ћерпић). Inače, srpski pravopis prizna oblike ĆerpiČ (ћерпич) i ČerpiĆ (черпић).
Iako to nisam posebno naglasio, zanimljivost je da se u Otoku, pogotovo među starijom populacijom , zapravo govori, udomaćeno i iskrivljeno, " cerpić"!
ОдговориИзбришиOblik "cerpić" nije zabilježen u rječniku "Dinavino po slavonski".
ОдговориИзбриши