REČ PO RIJEČ (1818)

ĆERPIČ 

Piše: Ilija Ozdanovac

Nije, valjda, bilo kuće slavonske, ali tamo nekih godina, do „ nog“  Prvog svjetskog rata, koja nije imala bar jedan zid zidan od ćerpiča! Kako ja to znam? Nebrojeno puta sam tu riječ čuo u neobaveznom razgovoru, onako, a zasigurno Vam tvrdim: osobno sam sudjelovao u rušenju desetak kuća (računam tu i na one „gazdinske“, „od puta“,  pa i onih koje baš nisu visoko kotirale na statusnoj ljestvici imućstva), a naravno, ne ubrajam tu pomoćne dvorišne zgrade. Jer se dešavalo, da konji probiju zid koji je spajao baš onaj koji dijeli stambeni od gospodarskog dijela kuće. Uglavnom , „ oko devetstote“,  kada nije bilo ovakve ponude građevnog materijala, opeka, blokova , etc… pametni Šokci (pa i drugi, Švabe, Mađari….) dovijali su se svemu i svačemu. Pa su tako proizvodili svoju ciglu, što bi kazali danas, opeku, za zidanje, iako je zabilježena i istovjetna pojava na Bliskom istoku, pa u Egiptu, a u zadnje vrijeme, ovim izumom hvale se i Kinezi i Amerikanci, kao da su oni „najprvi na svitu“! Bit će da su i tada dolazili u Slavoniju na ljetovanje, pa nam prenijeli njihova dostignuća!

Za ĆERPIČ nam  je trebala glina (ilovača - a bilo je u izobilju), obična bunarska voda , „pliva“ (pljeva, oni sitni prašnjavi ostaci od slame, za nuždu se slama  i mljela), po mogućnosti, kad se klalo,  i svinjska dlaka ili pepeo, (kao super vezivno sredstvo)….i razigrane dječje noge. Kad se sve rečeno od potrepština  smjesti u ograđen prostor, slijedi „ples do iznemoglosti“, danas to zovu hip-hop pa ožeži, i rukama i nogama. E, onda je smjesa podobna za oblikovanje! U unaprijed pripremljene kalupe, od,  na posebnu mjeru skrojenih, daščica, nabijala se ta masa, i ostavljala da se, danima, prirodno, suši na suncu! Kad se postupak sušenja privede kraju, hajd'mo praviti kuću, uz jednu važnu napomenu: ćerpič nije smio u temelje! Mišljenja sam da je i današnja opeka istih dimenzija

I jedna mala opaska onima koji dvoje: Iako se u raznim izvorima  pojavljuju iskrivljeni i nepravilni  nazivi , gdje se Č i Ć  izmjenjuju „ni sebi ni svome „  pravilan izraz je ĆERPIČ!

ĆERPIČ vuče korijene iz turske riječi kerpic i perzijske kirpič u značenju: nepečena opeka, a zabilježena u HER-u i HJP-u!