REČ PO RIJEČ (1827)

BACANJ

Piše: Ilija Ozdanovac

Kad s proljeća naraste snijegotopeća voda u Virovima i Spačvi kraj moga Otoka, pa se, onda, bježeći iz korita, raširi po Čistinama, toliko da joj ne vidiš ni početka ni kraja, a noći već postanu dovoljno tople, i ako da Bog, bogate zvijezdama  i optočene srebrom mjesečine, riba pojuri na mriješćenje. Uglavnom šarani, oni divlji. Znalo se, među " ilegalnim cehom nadriribara" (moja izmišljena nazoviudruga) u koji je bio uključen i moj dada, pored par susjeda i par muških članova u familiji, čak i točno mjesto gdje se taj proces obavlja i gdje je najbolje lovište. Vremena nije bilo napretek jer je stvaranje šaranskog potomstva trajalo do desetak dana i to je trebalo iskoristiti. U to vrijeme, o kom pišem, zlobabuška još nije bila poznata na ovim prostorima...

Teren je bogomdan, dolje ravno, od svinja izrovano tlo, bogato travom i svakojakim mirakulama, voda bude visine do iznad koljena, mada se nekih godina, kada je bila i visokija, znala ostvariti ona: "U ribara mokre gaće....", pa stoga nije bilo boljeg noćnog provoda. 

Kad se već, bar do ponoći, ekipa pokupi, kad svi normalni polijegaju i pospu (a obaveza je da svako sobom ponese BACANJ), došlo se, traktorom i prikolicom, odmah tamo preko štreke, a onda se u koloni gazilo kroz vodu još oho-ho! E, kad bi se došlo (đeram i betonski valovi su bili orjentir),  do manje pritoke Spačve koja iz šume Petrovo izlazi kao kanal Bistra, slijedila je  akcija. Već tada se, negdje u polumraku čulo praćakanje i bućkanje vode, potih razgovor onih koji su poranili, a sjene ljudi nazirale i lijevo i desno. Dalje slijedi ovako: hodaš kroz vodu naprijed, držeći u rukama bacanj, ubadajući ga u vodu, ritmični lijevo pa desno.

U slučaju da se riba "poklopi", u rukama se osjete titraji, a čuju se i udarci  o okvir o daščice bacnja. Onda se treba nagnuti nad bacanj, rukom kružno  kroz vodu provjeriti, sve do dna, i ....izvući ribu! Zamislite mene kao klinju i zadovoljstvo s prvim ulovom...Iza nas su obično išla dvojica trojica s vrećama...

Znalo se to ponavljati i u ljetnim mjesecima, kada Spačva ili Brežnica (južna pritoka) pretrgne, ali je tada bilo malo kompliciranije zbog spleta lopoča, lokvanja i drezge (plutajuća vodena biljka sitnog lista koja ljeti prekrije površinu rijeka ili slabo protočnih voda. Ribama pravi hladovinu ali smeta otepanju kisika...) kao i zbog ranije samosrušenih u korito, dotrajalih stabala! E tada je bilo potipanja i kupanja preko glave...Već tada sam zaključio da je to bio jedan od humanijih načina lovljenja ribe. Jer, imale su bar nekakvu šansu!

BACANJ je, u to vrijeme, bila naprava od pruća ili tanjih, laganih daščica, spletenih u krug, šireći se prema donjem dijelu (da se zahvati veća površina) sa rukohvatima za obje ruke. Rekli bismo, kao oveća produžena  košara, ali bez dna. Bilo je bitno da nije pretežak, iako je duže rukovanje i mahanje njim zahtijevalo kondiciju  osrednjeg nogometaša i dizača utega zajedno. U novije vrijeme, a baratao sam i takvima, pravio se i od metalnih šipki i pletene žice.

Funkcija i način uporabe je isti.

U rječnicima i nekim jezičnim portalima za bacanj (za zaključiti da dolazi od riječi bacati)  pronađoh i sinonim poklapač, ali uglavnom u govoru Vojvođana.