ACTA AENIGMATICA (20)

UREDNIČKI ŽIVOT NIJE UVIJEK LAGAN

Piše: Stjepan Horvat

U mojih pedesetak godina novinarstva, od toga ponajviše zagonetačkog, kao društveni aktivist, predsjednik i tajnik najvećeg društva „Čvor“, urednik i odgovorni urednik brojnih zagonetačkih novina, brošura i knjiga (kasnije i ne samo zagonetačkih!) svašta sam proživio. Kada smo počeli razmišljati o društvu ili klubu (tada udruženju), nismo imali pojma pravno što to znači, ali naše studiranje – kolege Miroslava Martinića na pravu i moje na politologiji u Zagrebu (a htio sam biti brodograđevni inženjer!), omogućilo nam je da se snađemo. I osnovali smo Enigmatsko udruženje Bjelovar (ovo je trebalo biti sjedište), a uspjeli smo ga registrirati u Saveznom sekretarijatu za unutrašnje poslove u Beogradu.

Stalne promjene zahtijevale su praćenje društvenih tokova, pa tako kasnije se tražila registracija svakog časopisa, pa hoće li ili neće plaćati porez (jer neki su nas trpali u šund), pa jesmo li ili nismo društvena organizacija ili udruženje građana, a kako smo imali i gospodarsku djelatnost izdavanja novina, držali su nas i GG-firmom (grupa građana). A o političkim zahtjevima da ne govorimo (praznik ovaj, sjećanje na ovog ili onog heroja, NOB i sl.). Tako smo izdavali „Skandi Čvor“, kojemu je bila naslovnica s polugolom ženskom zaštitni znak, i jednom u broju koji je padao poslije 8. III. (Dan žena!) na naslovnici smo objavili, pazi sad – bildera. I nije prošlo tjedan ili dva i hajde odgovorni uredniče u komitet SK na informativni razgovor jer vrijeđa se dostojanstvo žena i sl. Nisu pomagala nikakva izmotavanja da to nije bilo namjerno (kobajagi!), no prošao sam samo s ukorom, opomenom i sl. No nije uvijek bilo tako.

„Čvor“ je na razne načine pokušavao angažirati članove da pomažu svoje društvu, pa smo tako provodili i akciju prikupljanja reklamnih križaljaka ili nagrada za nagradne križaljke. I tako smo, zahvaljujući jednom članu, došli u priliku da dobijemo nagrade od Tvornice duhana Zagreb, uspjeli dogovoriti da ne reklamiramo direktno – kupujte cigarete „Benston“ ili „Rower“, već ćemo samo uz križaljke objaviti logotipe tih cigareta nigdje ne spominjući što je to. I tako napravismo! Kad, nije prošlo mjesec dana, na vrata pokucali inspektori Tržnog inspektora Zagreb, zatražili ugovore, „Skandije“, pa podigli optužnicu „da je nedvojbeno utvrđeno da je u istim tjednicima odštampano da firme „Benston“ i „Rower“ nagrađuju odgonetače“. E to je zabranjeno, nema reklamiranja cigareta. I tako sam se zajedno s „Čvorom“ našao na optuženičkoj klupi.

I da ne duljim – U ime naroda proglasili su da su prvookrivljenik „Čvor“ i drugookrivljenik Stjepan Horvat, tajnik prvookrivljenika – krivi što su 1. II. 1989. protivno Zakonu o zdravstvenoj ispravnosti živežnih namirnica i predmeta  opće upotrebe, sklopili s Tvornicom duhana Zagreb dva ugovora … itd. … itd. Srećom okružni sudac (sudija!) bio je pametan čovjek pa nas osudio na novčanu kaznu: „Čvor“ na 150 dinara, a Stjepana Horvata na 6 dinara. I naravno troškove suda platio je „Čvor“ u iznosu od 100 dinara.

I tako imam i ja dosije!

Urednička napomena: Cigarete su prvi put "reklamirane" u "Skandiju" (tada se više nije zvao "Skandi Čvor"!) broj 594 od 27. II. 1989. godine, koji je koštao "1300 dinara". Kad je presuda donesena, "Skandi" je koštao "6 din", što vidimo iz broja 654 od 23. IV. 1990. godine. (jn)