REČ PO RIJEČ (1889)

PJEVAJ, ORI, PROZORE OTVORI

Piše: Radoja Racanović

Napomena: Ovo je nastavak (drugi dio) teksta o ojkači

Priču o ojkači i ojkanju nastavljamo naslovom posljednje (šeste), najpotpunije i najsveobuhvatnije knjige Nenada Grujičića na tu temu „Pjevaj, ori, prozore otvori“. Grujičićeve knjige su većim dijelom rezultat sakupljačkog, ali i antologičarskog rada. Ova posljednja sadrži 2000 ojkača sa širokog ojkačkog prostora; u prvoj ih je bilo 526 i mahom su bile sa Kozare.

Najčešće korišteni sinonim za ojkaču je ojkalica; riječ je osim u 17. knjizi RSANU zabilježena i na HJP. U Lici se ta pjesma obično zove ojkan (ili lički ojkan), a ta riječ nije navedena ni u jednom standardnom rječniku. Takođe nisu navedena ojkavica, vojkača i vojkalica, ali su u RSANU navedene ojka i vojkavica - što su sve sinonimi iz iste semantičko-zvukovne ravni. Zanimljivo je da je vojkavica jedina od njih navedena u dvomatičnom rječniku, u kome su navedene i sljedeće srodne riječi: ojkati, ojkanje, ojkač, ojkav(o), ojknuti i vojkati. Njima treba pridodati još - zabilježene u drugim rječnicima - ojkačica, ojkački, zaojkati, prezime Ojkić i Ojkovica (selo kod Nove Varoši u Srbiji).

Zahvaljujući rječničkim opisima glagola ojkati, ojkanje se obično razumijeva kao otegnuto pjevanje sa naglašavanjem i produžavanjem glasa o(j), mada se to o(j), kao što je već rečeno, uopšte ne mora otezati ili se može otezati bilo koji drugi glas. Po etnomuzikolozima ojkanje je „ukrasni tremolovani dodatak melodiji deseteračkog dvostiha... čiji korijeni poniru duboko u prošlost“. Smatra se najstarijim oblikom višeglasja i sačuvanim ostatkom ilirskog i predilirskog pjevanja.

Ojka se na širokom dinarskom području, uključujući najveći dio BiH, Baniju, Kordun, Liku, Dalmatinsku Zagoru, Konavle, Crnu Goru i dijelove Srbije, a u novije vrijeme i Vojvodini kod doseljenika i izbjeglica iz tih krajeva. „Bjelopavlovići se pače hvališu da su oni izmislili taj način tremolovanog pjevanja, a zovu ga zerzavanje. U Dalmaciji se zove svagdje drugačije: u Trilju (kod Sinja) vojkanje, u Omišu zavijanje, u Kninu grohotanje.“ Za ovaj način pjevanja koriste se još nazivi treskanje, potresanje, rozganje (rozgotanje), orzanje (orzenje) / orcanje (orcenje), pjevanje na glas (pjevanje uglas), pjevanje iz vika, putničko pjevanje (putničko zapijevanje), kiridžijsko pjevanje (kiridžijsko zapijevanje)...

Naziva ovakvih ili sličnih pjesama zaista ima napretek pa ću navesti još neke: bacavica, brojevica (broja, brojavica, brojkavica, brojnica), groktalica, grohotalica, kantalica, lagavica, natezalica, orzalica, potresalica, preklapuša, prelica, preskakalica, pridjekuša, prijekuša, priklapalica, priklopica, rastezalica (rastezavica), redalica, rozgača (rozgalica), sicavica, treja, treskalica (treskavica), trkavica, ustresalica (ustresavica),čantalica, džotavica... Enigmatama mogu biti zanimljivi i upotrebljivi i ovi nazivi: vozačka pjesma, kožunska pjesma, sofrenjska pjesma i  firmanjska pjesma. Takođe se navodi i ojanoja kao naziv za ovu pjesmu u nekim selima Dalmatinske Zagore prema tamošnjem pripjevu Oja noja, široko poznatom iz Severinine pjesme „Moj sokole“.

Posebno sam izdvojio okavica = okalica kao još jedan od rjeđe korištenihsinonima za ojkaču zbog toga što je to ujedno i naziv za pradavni napjev u kome je dominirao vokal o. U etnomuzikologiji su poznati i starinski napjevi u kojima dominira vokal a, e ili i, pa zavisno od toga i nazivi: akavica = akalica, ekavica = ekalica i ikavica = ikalica.

Posebno sam izdvojio još dva, uz ojkaču (ojkalicu) najpoznatija, naziva za ove pjesme. O njima slijedi kratka priča sutra u 3. nastavku.

Takođe sam posebno izdvojio i vašoj pažnji preporučujem mušku pjevačka grupu "Konak" izGajdobre kod Bačke Palanke. Zašto? Biće vam jasno ako pogledate i poslušate OVDE.

Napomena: Slika je sapromocije knjige „Pjevaj, ori, prozore otvori“ na beogradskom Sajmu knjiga 2017. g.