ČEKMEŽE
Piše: Ilija
Ozdanovac
Dok,
sada u (čuj ovo, prijatelju) poznim godinama, prosijavam trenutke i
sličice iz ranog djetinjstva, iz, tamo negdje, kasnih šezdesetih, sve dok
mi školska torba nije opteretila leđa, kao bljesak kratko, pojavi se jedan
fragment, kao deja vu, (jer i
dandanas izvlačim ladice bez osjećaja), pa je to predmet i tema ovog
pisanja...Dakle....
Na sred
naše velike kujne (rekli bismo danas, kuhinje), u koju smo friško
stavili patos, do tada je pod bio "mazana" zemlja, stajao
je bogtepitakadapravljen stol, govorismo tada, sinija, za
kojim smo se, mama i dada, mlađa sestra i brat, i odavno pokojna baba Agica,
periodično al' redovito okupljali! Nediljom i blagdanom, obavezno u tri
navrata, drugim danima jednom, s večeri! Dakle, fruštuk, užina i večera!
Drugim danima se radilo, odlazilo na stan, terale i čuvale svinje, pa
nas u kući baš nije bilo...
E, sad!
Taj stol (sinija) je na svojoj dužoj strani, ispod same površine
stola, imao ČEKMEŽE. Bila je to zapravo ladica, u kom se
ostavljao i čuvao pribor za jelo, varjače (one drvene, raznih
veličina), velike kladaće kašike za supu, bilo je tu i ručno rađenih
drvenih posudica sa solju i biberom, par glavica crvenog i bijelog luka i
još mali milijun sitnih ali potrebnih stvari...
Imalo je
to čekmeže na prednjoj strani i lijepo izrađenu drvenu ručicu za
otvaranje, što je meni, znatiželjku, a taman sam bio te visine, predstavljalo
izazov. I kopkalo me danima! Sve dok se nisam ohrabrio, pa kad nikoga nije bilo
blizu, dohvatih ja tu ručicu i potegoh prema sebi....Majko mila! Ispade ona iz
ležišta van, ojdoše rasuše se) kašike,
viljuške i ono i ono, ma sve..., širom na pod! Zamislite iznenađenja u nevinim
dječjim očima....Već tada sam znao, neće biti dobro...
Buku je,
jer, bilo je blizu i na oprezu, dakako, zabilježilo i brižno i uvijek
napeto majčino uho. Eto nevolje po mene, a o posljedicama ne bih....
ČEKMEŽE (kako se govorilo kod nas) a
i ČEKMEDŽE, je turcizam, od žekmedže,(cekmece), u značenju:
škrinja, kovčeg, ladica, kaseta, a od cekmek - vući, otvarati, i
gotovo se više ne koristi u svakodnevnom razgovoru, za razliku od ondašnjeg
doba, kada je svaki stol imao i svoje čekmedže.
Današnji
stolovi ih nemaju, razlog nepoznat, mada mislim da je to iz čisto praktičnih
stvari jer dodatno komplicira i poskupljuje izradu.
Na čekmeže
(čekmedže) naiđoh čitajući knjigu A. Kneževića, " Šokački
stanovi", a kasnije isto i u Klaiću, Škaljiću, kao i na HJP-u.
Нема коментара:
Постави коментар