ACTA AENIGMATICA (31)

ADRESAR ZAGONETAČA JUGOSLAVIJE

Piše: Stjepan Horvat

Zagonetačko društvo „Čvor“ godinama je unapređivalo međusobne kontakte zagonetača, pomažući u stvaranju prijateljskih veza korisnih za razmjenu iskustava na polju zagonetačkog stvaranja. Prije pedeset godina prvi kontakti uspostavljali su se pisanim putem, no problem su bile adrese onih kojima se željelo pisati. Kako je Enigmatsko udruženje Bjelovar već do kraja 1968. godine imalo više od stotinu članova, a do kraja 1969. i više od dvije stotine, često smo dobivali upite za neke adrese radi uspostave kontakta.

Već u časopisu „Čvor“ objavljivana je rubrika u kojoj su davani osnovni podaci o članovima, a među njima bile su i adrese. Poslije je broj članova još više porastao, pa je u „Informacijama za članstvo“ EUB nekoliko puta objavljen popis svih članova i njihovih adresa, što je izazvalo dosta pažnje, a u neposrednim kontaktima isticana je korisnost takvog objavljivanja.

No trebalo je proći desetak godina da bi se osmislio jedan priručnik, nazvan jednostavno „Adresar zagonetača Jugoslavije“. Ovo pišem zbog toga što je to bio priručnik koji je doživio dva izdanja u vrlo kratkom vremenu – nulto i prvo izdanje. Evo kako je to ispalo.

Radoš Pušonjić (1928.-1997.) iz Zagreba, član „Čvora“ od prvih dana, bio je u mogućnosti umnožiti i uvezati neke materijale na kvalitetniji način nego što se to moglo u „Čvoru“. Samoinicijativno je iz objavljenih popisa članova EUB i onih koji su do tada bili evidentirani kao suradnici kroz raznu poštu koju su slali u ZDČ, te uz konzultacije sa mnom, napravio pripremu za kopiranje. Na pola pisaćeg arka (A5, 8 stranica) prvim električnim pisaćim strojem ispisao je gotovo četiri stotine adresa i na kraju svake adrese naveo je li netko član ZD „Čvora“ ili nije. Umnoženi materijal uvezao je u priručnoj knjigovežnici i tako smo 1983. godine, u pedesetak primjeraka, dobili prvi „Adresar zagonetača Jugoslavije“. Danas bi taj priručnik i popis u njemu mogli poslužiti za potvrdu tko se u to vrijeme bavio zagonetkama.

Zanimanje za ovaj adresar bilo je dosta veliko, pa smo onda odlučili da pripremimo novo, bogatije izdanje, a da na suradnju pozovemo sve koji su na neki način u svezi sa zagonetačima: uredništva pojedinih zagonetačkih časopisa, klubove, udruženja, društva, sekcije i dr. Na našu molbu odazvale su se redakcije „Super PIP“-a iz Ljubljane, „Eureke“ iz Gornjeg Milanovca i „Koteleca“ iz Skopja te tadašnja društva iz Beograda, Gnjilana, Splita, Valjeva i Varaždina.

Prikupljeni podaci obrađeni su i novi „Adresar zagonetača Jugoslavije“ (sada je dobio oznaku – I. izdanje) imao je tri dijela: 1. Adresar zagonetača; 2. Popis zagonetača po mjestima i 3. Adresar zagonetačkih društava i redakcija. Priručnik je tiskan u tisuću primjeraka u tiskari „Prosvjeta“ u Bjelovaru, a izašao je u drugoj polovici 1984. godine. Zanimljivo je spomenuti da je u njemu po prvi puta objavljena karta Jugoslavije s označenim mjestima u kojima su djelovala pojedina društva i gdje su bila sjedišta izdavača pojedinih zagonetačkih časopisa toga vremena.