REČ PO RIJEČ (1988)

NADA - Časopis namijenjen pouci, zabavi i umjetnosti

Piše: Radoja Racanović

Povodom godišnjice izlaska 24. broja sarajevskih novina „Nada“ (15. decembra 1895. godine), u kojem je – priklanjam se tom mišljenju - objavljena prva ukrštenica (križaljka) na svijetu, nalazim za shodno da napišem nekoliko rečenica o tim i uopšte novinama koje su izlazile u BiH krajem 19. vijeka.

Postoji i dodatni povod za ovo „prošireno“ pisanje. Naime, na današnji dan 16. decembra 1885. godine izašao je prvi broj "Bosanske vile", jednog od najstarijih i najznačajnijih kniiževnih listova koji su izlazili u BiH ikada. "Bosanska vila" se od prvog broja odredila „kao srpski jedini list u ovim zemljama“, i kao takav je bio posebno cenzurisan od austrougarskih vlasti. Uprkos tome, izlazio je redovno, dva do tri puta mjesečno i štampan ćirilicom, sve do 15. juna 1914. g. kada je zabranjen. Brojna su imena naših književnih velikana čija su se djela našla u izdanjima „Bosanske vile”: Jovan Dučić, Petar Kočić, Aleksa Šantić, J. J. Zmaj, Stevan Sremac, Ivo Andrić, Isidora Sekulić, Osman Đikić, Tin Ujević, Vladimir i Svetozar Ćorović, Jovan i Vojislav Ilić, V. P. Dis, Sima Pandurović i mnogi drugi. Treba reći da je,nakon pauze od 80 godina, SPKD "Prosvjeta" iz Sarajeva ponovo pokrenula "Bosansku vilu" 1994. g. i od tada je povremeno izdaje kaojedini ćirilični časopis u Federaciji BiH.

„Bosanska vila“ je bila jedini književni list u BiH sve do 1. januara 1895. godine, kada se pojavila sarajevska „Nada“. Taj časopis je “imao veliki politički značaj i na tome je angažovana kolektivno Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu koja je bila izdavač, a njen visoki činovnik Kosta Herman urednik“. U stvari, Herman je bio nominalni urednik, a list je stvarno uređivao poznati hrvatski pjesnik Silvije Strahimir Кranjčević. On je uživao veliko Hermanovo povjerenje, i iskoristio ga je da od tog režimskog lista stvori jedan od najuticajnijih i najboljih južnoslavenskih književnih časopisa na prelazu iz XIX u XX vijek. List je izlazio dva puta mjesečno i u dva izdanja - jedan na ćirilici, drugi na latinici - a ugašen je 1903. g. iz finansijskih razloga 

Stariji od navedena dva, a koje treba pomenuti, su listovi „Bosanski prijatelj“ i „Bosanski vjestnik“.

„Bosanski prijatelj“ se smatra najstarijim bosanskohercegovačkim časopisom, mada nije izlazio na prostoru današnje BiH već Hrvatske. Osnivač, urednik i za života gotovo jedini autor je bio fra Ivan Franjo Jukić. Objavljena su svega 4 broja (sveska) i to u dugom periodu 1850-1870. g.

„Bosanski vjestnik“ je prva novina štampana u Bosni. List je pred kraj osmanske vladavine izdavala i uređivala Sopronova pečatnja, tj. Ignjat Sopron. List je izlazio jednom sedmično nepunu godinu dana u periodu 1866-67. g. u Sarajevu. Štampan je ćirilicom i novim Vukovim pravopisom. Nakon ovog, a prije dolaska Austrougarske, u BiH su kratko izlazila još 3 lista: „Bosna“ i „Sarajevski cvjetnik“ u Sarajevu te „Neretva“ u Mostaru.