AUTORSKI HONORARI PRIJE 40 GODINA
Piše: Stjepan
Horvat
Autorski honorari u zagonetaštvu uvijek su
bili zanimljiva tema. Mnogi su sastavljali zagonetke iz čiste razonode, ne
mareći za novčane naknade za svoj trud i znanje, ali bilo je mnogo onih koji su
sastavljali isključivo da bi novčanom naknadom – autorskim honorarom –
nadopunjavalo svoj budžet. I nije im trebalo zamjeriti, jer svako je imao pravo
unovčiti svoje znanje, iskustvo, zagonetački kliker…
Zagonetačko društvo „Čvor“ osnovano je da bi okupljalo zagonetače,
izdavalo novine s enigmatskim sadržajem, pokušalo okupljati i organizirati
susrete, istraživati zagonetačku povijest i boriti se za društveno uvažavanje
zagonetaštva kao korisne društvene i obrazovne aktivnosti. Svi ti brojni zadaci
ne bi se mogli razvijati da nije bilo financijskih sredstava, a ona su se
stvarala isključivo od prodaje časopisa, kasnije i nešto od knjiga. ZD „Čvor“ (EU
„Čvor“) nije imao nikakvu potporu od društva (države), od tadašnjih SIZ-ova kulture ili kako su se sve u to vrijeme
zvala tijela koja su brinula o kulturnim zbivanjima.
Autorski honorari koji su isplaćivani suradnicima u „Čvoru“ nikada nisu
bili visoki, dapače, možda su bili najniži među izdavačima. No „Čvor“ ih je
redovito isplaćivao, nije bilo zaostataka i već sredinom idućeg mjeseca
isplaćivali su se honorari za protekli mjesec. A moram i to napisati, nije bilo
privilegiranih sastavljača u smislu da je netko dobio veći honorar za isti rad
od nekog drugog.
Tema autorskih honorara često je bila na upravnim tijelima društva,
posebice pred kraj osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je inflacija bila
vrlo visoka. Ja sam kao glavni i odgovorni urednik gotovo 35 godina određivao
razne honorare, nastojeći uvijek određivati ih prema iznosima za koje sam imamo
odluke i bili su predviđeni u programu rada za određenu godinu. Visine
autorskih honorara nisu bile redakcijska tajna, već su prihvaćene liste
honorara bile objavljivane i u „Informacijama za članstvo“.
Bilo je različitih situacija, kada su neki prigovarali da su honorari
mali, da su kod druge redakcije viši, da ne žele surađivati na takav način i
mnogo još toga. Ti nisu bili za druženja, nije ih zanimala povijest, nije ih
zanimala literatura, natjecanja i sve ono što je bilo vezano uz zagonetaštvo.
Kada su bila krizna vremena, kada je padala prodaja pojedinih izdanja, kada se
najavljivalo ukidane ili prestanak izlaženja nekog izdanja, većina je pisala da
ne činimo to i da ne žele da im isplaćujemo honorare ako to može pomoći da
izađe još poneki broj nekog lista…
U prilogu je kopija liste autorskih honorara u 1979. godini, iz koje je
vidljivo da su brojne sastavljačke i uredničke aktivnosti bile pokrivene nekim
„sitnim“ honorarom, ne uvijek adekvatnim za uloženi trud i doprinos
zagonetaštvu. Ipak, nismo bili čisti amateri…
Za usporedbu, "Čvor-križaljka" broj 210 (18. I. 1979; 16 stranica formata 25x17 cm) koštala je 3 dinara, a broj 211 (31. I. 1979) poskupio je na 4 dinara.
ОдговориИзбришиPrema tome, za honorar za skandi-križaljku preko cijele stranice (13x19 polja neto s izrezom za karikaturu 7x9) moglo se kupiti 20 primjeraka lista (20 x 4 = 80 dinara).
Primjerak npr. Enigme sada košta 60 dinara. Dakle, 60 x 20 = 1200 dinara. Toliko bi trebalo da bude honorar, a da kažemo (da parafraziram S. Horvata) - "honorari nisu visoki", odnosno da su slabi. Hmmmmm!
ОдговориИзбриши(Ovo sve pod uslovom da su Jovanovi podaci tačni).
Moji su podaci tačni. Ima te "Čvor-križaljke" pred sobom. Jedino što "Enigma" ima 84 stranice. Bolja bi usporedba bila s nekim listom koji je po broju stranica sličniji "Čvor-križaljci".
ОдговориИзбришиBila su to znatno bolja vremena po ovom pitanju.
ОдговориИзбриши