ACTA AENIGMATICA (41)

AUTORSKI HONORARI PRIJE 40 GODINA

Piše: Stjepan Horvat

Autorski honorari u zagonetaštvu uvijek su bili zanimljiva tema. Mnogi su sastavljali zagonetke iz čiste razonode, ne mareći za novčane naknade za svoj trud i znanje, ali bilo je mnogo onih koji su sastavljali isključivo da bi novčanom naknadom – autorskim honorarom – nadopunjavalo svoj budžet. I nije im trebalo zamjeriti, jer svako je imao pravo unovčiti svoje znanje, iskustvo, zagonetački kliker…

Zagonetačko društvo „Čvor“ osnovano je da bi okupljalo zagonetače, izdavalo novine s enigmatskim sadržajem, pokušalo okupljati i organizirati susrete, istraživati zagonetačku povijest i boriti se za društveno uvažavanje zagonetaštva kao korisne društvene i obrazovne aktivnosti. Svi ti brojni zadaci ne bi se mogli razvijati da nije bilo financijskih sredstava, a ona su se stvarala isključivo od prodaje časopisa, kasnije i nešto od knjiga. ZD „Čvor“ (EU „Čvor“) nije imao nikakvu potporu od društva (države), od tadašnjih SIZ-ova kulture ili kako su se sve u to vrijeme zvala tijela koja su brinula o kulturnim zbivanjima.

Autorski honorari koji su isplaćivani suradnicima u „Čvoru“ nikada nisu bili visoki, dapače, možda su bili najniži među izdavačima. No „Čvor“ ih je redovito isplaćivao, nije bilo zaostataka i već sredinom idućeg mjeseca isplaćivali su se honorari za protekli mjesec. A moram i to napisati, nije bilo privilegiranih sastavljača u smislu da je netko dobio veći honorar za isti rad od nekog drugog.

Tema autorskih honorara često je bila na upravnim tijelima društva, posebice pred kraj osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je inflacija bila vrlo visoka. Ja sam kao glavni i odgovorni urednik gotovo 35 godina određivao razne honorare, nastojeći uvijek određivati ih prema iznosima za koje sam imamo odluke i bili su predviđeni u programu rada za određenu godinu. Visine autorskih honorara nisu bile redakcijska tajna, već su prihvaćene liste honorara bile objavljivane i u „Informacijama za članstvo“.

Bilo je različitih situacija, kada su neki prigovarali da su honorari mali, da su kod druge redakcije viši, da ne žele surađivati na takav način i mnogo još toga. Ti nisu bili za druženja, nije ih zanimala povijest, nije ih zanimala literatura, natjecanja i sve ono što je bilo vezano uz zagonetaštvo. Kada su bila krizna vremena, kada je padala prodaja pojedinih izdanja, kada se najavljivalo ukidane ili prestanak izlaženja nekog izdanja, većina je pisala da ne činimo to i da ne žele da im isplaćujemo honorare ako to može pomoći da izađe još poneki broj nekog lista…

U prilogu je kopija liste autorskih honorara u 1979. godini, iz koje je vidljivo da su brojne sastavljačke i uredničke aktivnosti bile pokrivene nekim „sitnim“ honorarom, ne uvijek adekvatnim za uloženi trud i doprinos zagonetaštvu. Ipak, nismo bili čisti amateri…