ACTA AENIGMATICA (52)

OCJENJIVANJE NATJEČAJNIH RADOVA (1)

Piše: Stjepan Horvat

Natjecanja sastavljača zagonetaka, kao i odgonetača, privlačila su velik broj strastvenih zagonetača i rado su bila viđena na stranicama enigmatskih časopisa. Pojavom Enigmatskog udruženja Bjelovar, a kasnije i drugih klubova, brojnost različitih natjecanja je povećana, a ocjenjivanje je sve više dobivalo na težini i kvaliteti. Kad danas, nakon gotovo trideset i pet godina, pišem o ovome, valja imati na umu da nije bilo računala, mobitela, pisača i svih drugih čuda današnje tehnologije i sve se svodilo na pisaći stroj, kopirni papir (tzv. indigo) i poštu, pa je za provođenje novih ideja trebalo dosta vremena.

Enigmatsko udruženje „Čvor“ je u prvih petnaestak godina svoga djelovanja okupljalo zagonetače s cijelog područja bivše države i u neku ruku bio je preteča Enigmatskog saveza Jugoslavije. Pored rada na afirmaciji zagonetaštva kao vrijedne i korisne društvene djelatnosti, EU „Čvor“ je širio i brojne aktivnosti koje su nadopunjavale sastavljačke ambicije članova. Poslije prvih odgonetačkih natjecanja upustilo se i u organizaciju raznovrsnih sastavljačkih natjecanja putem svojih časopisa ili uživo na susretima zagonetača. I dok se kod odgonetačkih natjecanja znalo točno što je „točno“ i „ispravno“, kod autorskih je bio drugačiji slučaj. Autori su uvijek imali primjedbe na ocjenjivače sastavaka, držeći da su njihovi radovi bolji nego što su ocijenjeni ili da su namjerno loše ocijenjeni. Zagonetači koji su bili okupljeni oko „Čvora“ tražili su načine da ocjenjivanje autorskih natjecanja bude što kvalitetnije, pa su svakim natjecanjem stjecali nova iskustva, te se razmišljalo čak i o tomu kako napraviti pravilnik o radu ocjenjivačkih žirija.

Danas ću kratko prikazati kako je organizirano ocjenjivanje radova na Prvenstvu sastavljača Jugoslavije za 1984. godinu (neću pisati o rezultatima!). Uvijek se držalo da ocjenjivački žiri mora biti sastavljen od najboljih zagonetača, što je bilo bitno da se dobije vjerodostojnost ocjenjivanja. No tako se smanjivala i mogućnost da bolji zagonetači sudjeluju u natjecanju, a nije se omogućavalo stjecanje iskustva u ocjenjivačkom radu mlađim autorima. Nakon javno raspisanog natječaja za Prvenstvo sastavljača Jugoslavije, svi natječajni radovi slali su se u ZD „Čvor“, gdje se vršila selekcija te utvrđivalo koliko su poštivani uvjeti iz natječaja te stvarale liste pristiglih natječajnih radova za ocjenjivanje. Predsjedništvo ZD „Čvora“ donijelo je odluku o sastavu pojedinih komisija za ocjenjivanje i uputilo pisanu zamolbu nekim članovima da sudjeluju u ocjenjivanju natječajnih radova.

U prilogu je dopis upućen članovima imenovanog žirija za ocjenu drugog natječajnog zadatka – premetaljke (tema je bila: BIBLIOGRAFIJA ENIGMATIKE ili SLAVKO PELEH: BIBLIOGRAFIJA ENIGMATIKE). U ocjenjivački odbor tada su imenovani Pavle Bogdanović iz Zagreba, Petar Bizumić iz Sremske Mitrovice, Zlatko Stipaničić iz Zagreba, Branko Polić iz Valjeva i Slavko Peleh iz Zagreba. U roku ocjenjivanja Petar Bizumić nije mogao sudjelovati, pa je naknadnom odlukom određen Marijan Jurčec iz Osijeka.

U dopisu su date osnovne upute kako će svaki član žirija po svom zagonetačkom iskustvu ocijeniti pristigle natječajne premetaljke (bilo ih je 92!) i kako će odrediti njihov konačni plasman. Svaki član je trebao napraviti zapisnik o svom radu i eventualno dati ocjenu takvog načina žiriranja (o tome u idućem nastavku!). Napominjem da član žirija nije znao tko je autor koje premetaljke!

Kako bi se unaprijedilo ovakvo žiriranje natječajnih radova, dat je i prijedlog da se „po završetku natječaja razmijene iskustva te da se na osnovu njih donese konačan pravilnik za rad ovakvih žirija“.