MARKOVA NAJAVA

Nagradni fond

Od Marka Mihaljevića sam tražio da (kao najavu za takmičenje) napiše nešto o svom enigmatskom radu i o njegovoj firmi. Evo šta Marko piše:

S enigmatikom sam se počeo baviti negdje u petom razredu osnovne. Kod kuće bi majka i ponekad stariji brat rješavali križaljke, a budući da je meni to išlo solidno (jer sam volio čitati mnogo enciklopedija i knjiga) malo po malo sam pokušavao i ja ponešto sastaviti. Prvo sam na nagovaranje razrednih kolega sastavljao njima, onako laički. Koliko se sjećam, prve križaljke enigmatskim časopisima sam pokušao poslati sa šesnaest godina (premda nisu objavljene). Malo po malo kako sam bio uporan Robert Pauletić, a naknadno i Valter Kvalić su me uputuli u pojedinosti i finese što je dobro i prihvatljivo uvrštavati u križaljke. Više ni sam nisam siguran koji mi je prvi rad objavljen. Pretpostavljam da je to pobjednička križaljka prvog kolu na Prvenstvu Hrvatske u Kviskotekinom izdanju. Možda je nešto  objavljeno i ranije, ali ja nikad prije nisam ni bilježio ni spremao svoje objavljene radove. Dosta starijih izdanja „Feniksa“ i „Kviskoteka „ sam poklonio prijateljima za rješavanje tako da se i sad katkad iznenadim kad netko objavi moj rad na kojeg sam zaboravio.

Tek zadnjih četiri godine sam sačuvao sve objavljene radove (kad sam ih počeo sve sam opisivati), a dobar dio i skenirao pa otprilike znam koliko ih je objavljeno u tom vremenu.

Rijetko sam sudjelovao na enigmatskim natjecanjima (početnih godina jedino na  Kviskotekinom prvenstvu Hrvatske). Što sam osvojio sigurno će Nedjeljko znati bolje od mene, on vodi takve statistike i bilježi podatke s raznih natjecanja.

Morat ću pročešljati svoje arhive i stare brojeve da vidim koje sam sve novitete i varijacije zagonetka domislio (Tetris, Monogramka, Filigran, Križaljka s konjićevim skokom itd.)

Što se tiče obrta:

Moj otac je pokrenuo obrt prije nekih četrdesetak godina, prvo u Splitu s jednim kolegom, a potom u Omišu u kojem smo i sada (izučio je zanat u Splitu, a jedno vrijeme u Sloveniji). S vremenom je izučio dosta toga i nas sinove, pa kad je otišao u mirovinu 2004. prebacio je obrt na mog starijeg brata. Mi smo tijekom sljedećim petnaestak godina proširili obrt i otvorili veleprodaju srebrnog i zlatnog nakita. Uglavnom proizvodimo replike tradicionalnog hrvatskog nakita, a jednim dijelom se baziramo na ručni rad. Nismo se htjeli reklamirati preko interneta iz dva razloga. Prvi je da još nismo u stanju proširiti krug poslovnih partnera jer dosad radimo s preko  stotinjak klijenata pa bi bilo neozbiljno primati dodatne ponude koje ne bi bili u stanju isporučiti. Drugi razlog što neki partneri uz naš pristanak prodaju naše proizvode preko internet ponude. Ionako dobar dio hrvatskog tržišta zna za nas jer radima na području od Zagreba, Istre, pa duž cijele obale sve do Cavtata. Dobar proizvod je uvijek bio najbolja reklama