ACTA AENIGMATICA (55)

STARI ENIGAMTSKI ČASOPISI (2)

Piše: Stjepan Horvat

Miroslav Klobučar (Zagreb, 26. II. 1939. – Zagreb, 29. VIII. 1975.) bio je po profesiji električar, a s Enigmatskim udruženjem Bjelovar kontaktirao je od kraja 1968. godine, članom je postao 18. IV. 1969. godine. U prvih dvije-tri godine razmijenio sam dosta pisama s njim, a prije svega zbog toga što je živio i radio u Švicarskoj (Lausanne). Pomagao je kod nabavke neke strane literature (knjiga i časopisa) za potrebe uredništva „Čvora“, pa i nekih drugih zagonetača (Borisa Antonića, Marijana Jurčeca) – Problem Lexikon, Knaurs Lexikon, Kleines Gruppen Lexikon i dr. Mi smo njemu slali enigmatske časopise i knjige, za koje je bio jako zainteresiran jer on je bio sretnik koji je na kraju otkupio časopise od Veljka Novaka. Miroslav je surađivao i u „Čvorovim“ izdanjima, a posebno je bio zainteresiran za čarobne četvorine 7x7.

Na žalost, suradnja je kratko trajala, svega šest godina, jer nemila teška bolest odvojila ga je od zagonetaštva preranom smrću. Iako je umro u Zagrebu, pokopan je u Kupjaku u Gorskom kotaru (danas nisam više siguran je li rođen u Zagrebu ili Kupjaku, jer po originalnoj pristupnici EUB sam je naveo da je rođen u Zagrebu, a prema smrtovnici da je rođen u Kupjaku). Pogrebu smo prisustvovali Slavko Peleh i ja te smo tamo upoznali dio rodbine, posebno sestru mu Đurđicu, ud. Asić. Već tada smo započeli razgovore o mogućem otkupu njegove zagonetačke biblioteke. Na žalost, to je bio mukotrpan i uzaludan posao.

Prema kasnijim saznanjima Miroslavljeva ostavština je trebala pripasti njegovoj maloljetnoj kćeri Lindi, koja je živjela s majkom u Kanadi. Đurđica Asić nam je 9. III. 1979. godine pisala:

... moja majka i ja čuvamo ostavštinu pok. brata Miroslava, tj. njegove enigmatske časopise i knjige, a njihov vlasnik je Linda Klobučar koja živi s majkom u Canadi. Moja majka i ja ni u kom slučaju ne bismo prodali ni otuđili ove Miretove stvari, pa nam se više s takvim zahtjevom nemojte obraćati. Linda je ujedno maloljetna. Međutim, možda biste mogli s njima stupiti u kontakt preko mog brata Josipa, koji također živi u Canadi.

U odgovoru Đurđici Asić pisao sam:

O tomu što ste tako energični u neprodavanju ili neotuđivanju te zbirke listova, možda ste u pravu. Međutim, to kod nas ne bi završilo u privatnoj biblioteci, već upravo u društvenoj, javnoj i svakom zagonetaču korisnoj u našem Enigmatskom dokumentacijskom centru. Čini mi se da bi to ipak bila veća uspomena na vašeg brata nego ovako. Inače, mi smo informirali Nacionalnu i sveučilišnu biblioteku o tom slučaju i oni će, ako će biti potrebno tražiti zaštitu tih materijala u korist SRH (oni se slažu da ona uđe u naš EDC gdje će materijali iz enigmatike biti obrađivani po njihovim normama i uključeni u njihove kataloge). U svemu ovom vidimo samo dobronamjerno očuvanje naše enigmatske baštine, uz želju da se jedno ime našeg zagonetaštva, zlom sudbinom otrgnuto, ipak zadrži duže u sjećanjima zagonetača.

Nakon svega odustalo se od daljnjeg traženja načina za otkup ove zbirka zagonetačkih časopisa, a osobno ne znam je li zbirka još uvijek postoji kod obitelji ili je promijenila na neki način vlasnika. Bila bi velika šteta da je nestala ili, ne daj bože, da je uništena.