VELIKI ČVORAŠ IZ KIKINDE
Piše: Stjepan Horvat
Enigmatsko udruženje Bjelovar (EUB) osnovano je u svibnju 1968. godine, prve informacije o njegovom
radu i poziv zagonetačima za članstvo objavljene su u časopisu Mini
džuboks, a već prije pojave prvog broja Čvora (početak rujna
1968.) javilo se dvadesetak zagonetača iz raznih krajeva, koji su željeli
postati članovi novog društva. Među njima našao se i tada već priznati
zagonetački pregalac Ilija Stančul
iz Kikinde. Njegova pristupnica EUB nosi datum 4. rujna 1968, a bio je
evidentiran kao 15. član EUB.
Uskoro su njegovi
enigmatski radovi našli svoje stalno mjesto u Čvoru i kasnije Mini
Čvoru, a njegov enigmatski entuzijazam nije bio usmjeren samo na
objavljivanje zagonetaka, već je težio i onim ciljevima koje je propagiralo
Enigmatsko udruženje Bjelovar. S koliko žara se uključivao u akcije EUB
svjedoči i jedno njegovo pismo, koje danas donosim kao prilog ovom nastavku
rubrike Acta aenigmatica. Možda
komentar ne bi ni trebao, ali kako je to bilo prije više od pedeset godina, u
vremenu koje je značajno drugačije od današnjeg, ipak ću dati neke dodatne
činjenice.
EUB je nastojao što
više angažirati svoje članove na raznim područjima koja su pomagala u promociji
zagonetaštva, časopisa, knjiga i skupova zagonetača, pa su svakim pismom nekom
članu poticane te aktivnosti. Članovi su radili na promociji časopisa, obavještavali
tajništvo kako napreduje prodaja, obilazili novinske kioske i sl. Ilija je
držao da bi svaki član trebao pomagati kod prodaje izdanja u svom kraju.
Nadalje, tu je i
podatak važan za kikindsku enigmatiku, a saznajemo da se već tada govorilo o
„mogućnostima osnivanja zagonetačkog kružoka u osnovnoj školi“ kao odgovor na
inicijativu EUB da članovi pokušaju u svojim mjestima organizirati ogranke. Eto
danas se uspješno ostvaruju neke stare zamisli radom Enigmatskog kluba Kikinda.
Članovi su naveliko
raspravljali o kategorizaciji zagonetača, kritizirali i predlagali nova
rješenja. Činjenica je da su, osim formalnog stjecanja razreda ili titule,
zagonetači bili pravilima prisiljeni da daju više podataka o svome radu, svojim
zagonetkama i uspjesima na zagonetačkom polju. Svi ti podaci bi kasnije dobro
došli u pripremi pojedinih tekstova o autorima, posebice su korišteni kod
pripreme prvog Leksikona zagonetača
Jugoslavije. Ilija Stančul je dostavio svoj pisani zahtjev i titula
zagonetačkog velemajstora dodijeljena mu je 1. rujna 1971. godine.
Prvo druženje
zagonetača u Vinkovcima dopalo se mnogim članovima EUB, pa tako i Ilija već u
siječnju 1970. razmišlja o drugom druženju pa predlaže:
„Ja sam u svakom slučaju
za taj sastanak. Obzirom da ovakvi sastanci obavezno povlače znatna novčana
sredstva, što Udruženju ne pada baš lako, predložio bih da svaki učesnik
unapred uplati izvesnu svotu novca, koja bi pokrila troškove štampanja
materijala, zajedničkog ručka i dr.“
Danas se to normalno
podrazumijeva, jer nema baš previše sponzora i donatora, a revije i listovi
koji izlaze malo mare za društvene aktivnosti svojih suradnika. Možda i
griješim, ali najbrojnija su okupljanja ispred računalnih ekrana…
Ilija Stančul je počasni predsednik EK "Kikinda".
ОдговориИзбришиU klupskoj evidenciji EKK pod brojem jedan upisan je doajen kikindske enigmatike (Člansku kartu br. 2 ima Zlatan Pupezin, a br. 3 Slavko Bovan).
Drago mi je da je tako... neka je samo dobrog zdravlja ... i prenesite mu i moje pozdrave!
ОдговориИзбришиMi u Kikindi poštujemo minuli rad.
ОдговориИзбришиDa li je Stančul vidio ovaj prilog u rubrici "Acta aenigmatica"? Možda i on ima kakvih dokumenata iz tih vremena.
ОдговориИзбришиDanas smo Zlatan i ja (po običaju) nakratko pretresali enigmatske teme, a dotakli smo se i ovog priloga.
ОдговориИзбришиOve sedmice nisam stigao da se vidim sa Ilijom. On ne koristi internet, ali povremeno mu stižu informacije o objavama (ili od unuke ili od članova EKK).
Ilija raspolaže bogatom arhivom.