POČECI EUB I FERDO PAVEŠIĆ (3)
Piše: Stjepan Horvat
Do pojave prvog broja časopisa Čvor 8. rujna 1968. godine
razmijenio sam još nekoliko pisama s Ferdom
Pavešićem, koji nas je upućivao na suradnju sa Slavkom Pelehom i mogućnost korištenja starih klišeja za tisak
novog izdanja. Navest ću samo nekoliko citata iz tih pisama.
Peleh će se sredinom ovog mjeseca (kolovoza, nap.
S.H.) vratiti u Zagreb pa bih Vas rado
upozorio i na činjenicu da se kod njega nalazi oko 100 komada odličnih klišeja
križaljki, koje sam mu jedne godine poslao za nerodjeni enigmatski list u
Ogulinu, a koji su moje vlasništvo. Načinio sam ih za ovdašnji „Svijet“ a kad
je ta rubrika bila preinačena i ja prestao raditi za njih, redakcija mi je
poklonila sve klišeje mojih križaljki koje su dotle bile objavljivane. To bi Vam
– za početak – moglo pomoći da se manje izlažete troškovima oko izrade novih
klišeja...
I tu je Veritas bio u
pravu, iskoristili smo desetak klišeja, na koje smo dodatno sastavljali nove
radove. Nije bilo dovoljno sredstava da se financiraju novi klišeji s likovima
križaljaka, pa su tako u prvom broju Čvora bila nova samo dva klišej –
glava lista (Čvor) i lik nagradne križaljke Koestlina.
Bilo je to vrijeme kada su samo dobri tehnički crtači mogli napraviti pripremu
za izradu klišeja, ali i to je koštalo, pa smo se snalazili na različite
načine.
Prilikom zadnjeg mog razgovora s Pelehom zamolio sam ga da vam uruči
Ljubičine i moje rukopisa koje smo mu svojevremeno poslali za prvi broj lista
koji je tada spremao u Ogulinu. To su bili sastavci na križaljke čije smo mu
klišeje poslali tada. Ukoliko ti rukopisi za prvi broj ne stignu, vi se nekako
snađite ručnim slaganjem dijagrama za križaljke (da ne plaćate klišeje), a mene
odmah obavijestite o svemu pa ću vam odavde poslati desetak drugih klišeja za
križaljke.
Klišeji i rukopisi
stigli su do nas u Bjelovaru, korišteni su kod priprema prvih brojeva, a s
vremenom svaki novi broj uspjeli smo obogatiti s dva nova lika. Kako su se
klišeji mogli koristiti u tisku više puta, s vremenom smo uveli brojčane
oznake, kako ne bi dolazilo do zabune. Dok je bila „era klišeja“ (prije offsetnog tiska), u uredništvu Čvora
priređeno je više od pet stotina različitih likova križaljaka, opetovnih likova
i sl.
Već tada željelo se u
svakom broju objaviti neku nagradnu križaljku pa je tako nastao zadatak
članovima društva koji su trebali na tom polju pružiti pomoć. U svezi toga
Veritas nam je pisao:
Po pitanju reklamnih križaljki i ostalih detalja oko reklamiranja u
Čvoru morat ćemo se strpiti do pojave prvog broja lista da se eventualnim
zainteresiranima može predočiti kakav je to list, kako će u njemu izgledati
eventualne reklame i oglasi, kolika je tiraža lista i ostalo o tome.
Mogu misliti kako se sada češkaju po glavi ovi koji su kompjuterska genarecija, koji sada u svojoj sobi mogu grafički da pripreme šta hoćete i kako hoćete. Ovo sa radom sa klišejima ne vjerujem da mogu i da shvate. Ne tako davno lično sam štrickao opise za skandinavku i OHO-ljepilom stavljao u mrežu, a onda to sve markerima crtao...Hm...
ОдговориИзбриши...crtao obrube oko opisa (praveći tzv. crna polja).
ОдговориИзбришиBila su to, tehnološki, neka druga vremena. Tisak je bio u tzv. knjigotisku, olovni redci i klišeji. Moralo se dobro znati proračunavati veličine pisama u kojima su lijevani olovni reci, jer svaka zabuna se "skupo plaćala". Klišeje su "proizvodile" bolje opremljene tiskare. Tehnički urednik u "Čvoru" imao je i zadatak crtanja predložaka likova križaljaka od kojih su se izrađivali klišeji.
ОдговориИзбришиA s pojavom skandinavki problemi su se još više uvećavali. Prvo su se opisi ručno (kaligrafski upisivali), pa su se koristile šablone slova i rotrinzi, pa se opisi složili u tiskari na olovnom slogu i otisnuli na papir koji se nakon toga škaricama izrezivao i lijepio (opisao Slavko), pa je veliki pomak bila ideja da se tako složeni opisi otisnu na samoljepivi papir na kakvom su se tiskale poštanske marke ... Tada je nastao i onaj raster papir na koji su mnogi suradnici Čvora sastavljali svoje križaljke i upisivali opise... I sve to do sredine osamdesetih kada se pojavilo prvo Apple računalo s 20 MB diskom (!), a prvi komplet (računalo, cb skener, laser printer) koštao je kao tri fićeka ili dva stojadina (stariji će se sjetiti tih automobila) ...