ENIGMATSKE KNJIGE I HONORARI
Piše: Stjepan Horvat
Zagonetačko društvo Čvor kao jednu
od osnovnih zadaća svoga postojanja imalo je i izdavanje zagonetačkih
priručnika i knjiga raznovrsnog enigmatskog sadržaja. Bila su to vremena kada
su priprema rukopisa, obrada za tisak i sam tisak bili nešto nedostupno većini
osoba koje su se zanimale za zagonetke. Moram ovdje reći, zbog mlađih, da u to
vrijeme nije svako imao ni pisaći stroj, da su se sastavci, posebno križaljke,
ručno opisivale, likovi crtali specijalnim perima i brojke upisivale tušem
pomoću tehničkih šablona.
Do pojave Enigmatskog udruženja Bjelovar izdano je
svega nekoliko knjiga čiji je sadržaj vezan za klasično zagonetaštvo: Društveni
zabavljač (Oskar Ključec –
Zagreb, 1924.), Leksikon za sastavljače i odgonetače zagonetaka (Mavro Špicer – Zagreb, 1930.), Priručnik
za sastavljanje i rješavanje zagonetaka (Vladimir Vrđuka – Zagreb, 1933.), Tumač zagonetaka (Josip Budisavljević – Zagreb, [1933].),
Zagonetke
za mlađe (Šime Fučić –
Zagreb, 1936.), Veliki enigmatski rečnik (Dragoljub
Spalajković – Beograd, 1939.) i Tumač zagonetaka (Zvonimir Crnković – Zagreb, 1941.). I
do njih je bilo vrlo teško doći. Već tada je odlučeno da će EUB pokušati izdati
poneku knjigu, a na osnovu iskustva zaključeno je da to trebaju biti priručnici
koji će pomoći mladim autorima u njihovom radu.
Prvu knjigu Kako
sastaviti dobru križaljku EUB je izdao 1970. godine, a autor je bio Slavko Peleh. Potom je izdan Priručnik
za odgonetače, kojeg je po uzoru na neke strane enigmatske leksikone
pripremio Stjepan Horvat. Ova će knjiga doživjeti dva izdanja i bit će
rasprodana u tri tisuće primjeraka. U međuvremenu u vlastitim naklada izdali su
Zlatan Čop knjižicu Izabrane
zagonetke i Marijan Jurčec Teoriju
slovčanih magičnih kvadrata 8x8, a EUB je pomogao u prodaji. Zatim su
došle knjige Počeci križaljkotvorstva u Hrvatskoj, Odostražnik riječi od pet slova,
Enigmatski rječnik 2, Zagonetke Ivana Gorana Kovačića i tako redom
četrdesetak naslova.
No ovaj tekst pišem
da bih pokazao s koliko entuzijazma i ljubavi se radilo, jer autori su uložili
svoje znanje i vrijeme da bi pripremili rukopise za tisak, ali za to bi dobili
autorski honorar u visini od 20 % od prodajne cijene knjige i to – po prodanim
količinama knjige! EU Čvor je ulagao novce u pripremu i
tisak i onda pomalo prodavao sve knjige, a redovno se vodila evidencija o
skladišnim i prodanim količinama, pa se dva puta godišnje isplaćivala naknada
autorima kao autorski honorar. U prilogu je preslik jedne stranice obračuna za
prodaju knjiga u 1982. godini, kao i rekapitulacija bruto-honorara svih autora
obračunatih za 1982. godinu.
Godine 1982. najveće
honorare od prodaje knjiga ostvarili su Branko
Polić iz Valjeva od 19.840 dinara (Enigmatski rječnik 5 – I-V), Fehim Kujundžić iz Zvornika od 14.280
dinara (Zagonetni talas), Slavko
Peleh iz Zagreba od 9.783 dinara (Zagonetke I. G. Kovačića, Bibliografija
enigmatike, Rebusi u Slavena, Bibliografija Sfinge rebusa, ZTP-3) i
moja malenkost s honorarom od 4.140 dinara (Leksikon zagonetača Jugoslavije,
Enigmatski rječnik 3). Ostali autori ostvarili su manje iznose, no bez
obzira koliko su ti autorski honorari bili mali, isplaćivalo se svakom autoru
po jednakim kriterijima.
Danas tehnologija
omogućava da se do knjige dođe jednostavnije i brže, pa čak i ne mora biti
otisnuta na papiru, a svatko može biti svoj izdavač. Koliko se može zaraditi od
autorstva na enigmatske knjige više ne znam, ali sudeći prema mom angažiranju u
posljednje dvije godine – ništa! – osim časti da je knjiga ugledala svjetlo
dana i da će biti zabilježena u nekim katalozima. I posljednje knjige koje sam
uređivao i pripremao tako prolaze. Biblioteke dobiju svoj dio, autori pokoji
primjerak, a izdavač će možda pokriti nešto od troška tiska eventualnom
prodajom pet do petnaestak primjeraka. I ako autor uspije osigurati koji
novčani prilog od nekog sponzora, te se knjige najčešće podijele među
prijateljima zagonetaštva i na taj način povećaju svoju nakladu.
Ako imate koji prilog
za eventualnu objavu u tiskanom obliku – javite mi se. Razgovarat ćemo o tome,
a ja dok mogu da kucam po računalu svoj rad ne računam.
Danas autori enigmatskih knjiga sami plate štampanje pa onda knjige dijele, a nekad su se takve knjige prodavale, a autori dobivali - honorar! Nevjerovatno!
ОдговориИзбриши