ORMA
Piše: Ilija Ozdanovac
Imali
smo mi, tamo kasnih šezdesetih (od kad sežu moje prve uspomene) dva konja. Veelllliiikaaaa
za moje, tada, dječje oči. Vranca, mog miljenika Semeša i sivkastu Sidu,
koju, tada, nikako nisam volio. Bila je pudljiva, što bi rek'o moj dida
Ilija, "u vražju mater", osobito za vrijeme dok je
dojila ždrijebe. Postali su mi najbolji prijatelji, iako je Semeš bio i moj prvi stvarno doživljeni strah, kada
me je moj dada, želeći pokazati komšiluku kako je Semeš miran, provlačio između
njegovih nogu. Moš' mislit! A kad me podigao Semešu na leđu, nije bilo veće
sreće. Kako sam samo bio ponosan - Điha! I služili su nas tako godinama.
Dok jednom u našu avliju nisu došli neki nakupci, oni nasmijani,
slatkorječivi, sa zlatnim zubom.Kad su oni izbrojali novce, izašli iz
avlije i odveli konje, štala je ostala prazna. Nakon par dana
zamijenio ih je novi IMT! (Ovdje bi trebalo napraviti stanku i poslušati , kako
bi sve bilo jasnije, Najbolje Hrvatske tamburaše i pjesmu "Vranac": https://www.youtube.com/watch?v=J7YNbvJ4U54
E
sad! Tamo gdje su konji tamo je obavezna bila i orma. Jer bez orme konj
u kola ne ide. Dva para kompleta konjske opreme, orme, koja su
uvijek bila spremna i spremljena nasuprot štale, ispod čardaka,
onim redoslijedom kako se stavljala na konja. Pa su tu na posebnim klinovima i
policama stajali amovi (am = ham) ), ogrlje, oglavine sa obaveznim
metalnim žvalama i onim poluokruglim kožnim usmjerivačima konjskih pogleda,
čijeg se točnog imena ne sjećam, sjajnim metalnim alkama i crvenkastim
ukrasima, uzde (uglavnom pletene od kudilje (kudelja ili kudjelje -
konoplja) ili kajasi, izrađeni od crnoobojene kože, i još vazdan toga nečega
bez čega se nije moglo upregnuti konja. I par kandžija, za svaku priliku,
jer bez nje nije išlo...
Kako
je većina orme izrađena od kože morala se i održavati odnosno redovno
mazati vazelinom (jeftinija, češće korištena, verzija) ili
kalafonom (isp: kolofonij) kojeg su su si mogle priuštiti samo gazde.
Majstor
koji je izrađivao ovakvu opremu za konje, kod nas, se zvao sarač,
mada je sada ispravno govoriti i remenar, jer to je to! Sarača više ni nema
(?), a bili su cijenjeni i priznati u selu!
Provjerama
za izvor i značenje riječi orma - omiljene i često korištene među
križaljkašima, na HJP-u i u
HER-u, nađoh da je orma zapravo izvedena iz latinizma arma u
značenju: oružje, oruđe, prvotno prostor za spremanje istog. Ormu ne
nađoh ni kod B. Klaića (Rječnik stranih riječi), niti kod Anića u Rječniku
Hrvatskog jezika, kao ni kod Anić- Goldsteina u Rječniku stranih riječi.
"...i onim poluokruglim kožnim usmjerivačima konjskih pogleda, čijeg se točnog imena ne sjećam,..."
ОдговориИзбришиKasnije sam, pričajući sa starijima od sebe, saznao da se taj dio zvao naočnjaci ili klepke!
U drugom rječniku hrv. jezika (LZ i Školska knjiga) riječ je navedena bez podatka o korijenu. Ja mislim da je to domaća riječ.
ОдговориИзбриши