REČ PO RIJEČ (2007)

CICVARA

Piše: Ilija Ozdanovac

Bilo je to tamo negdje na prijelazu šezdesetih u rane sedamdesete. Ja sam već dobrano krenuo u školu, a slovio sam, Boga mi, kao izuzetan dječarac, školski „odlikaš“,  koji je brzo shvaćao i „kužio“ stvari, događaje, odnose, pa čak i u ondašnjem vremenu, sve potrebe i okolnosti. A znatiželjan, vrlo! A ovako je to, zapravo, bilo....

Jednog kasnolipanjskog jutra, ranom zorom (škole više nije bilo) probudiše me glasovi u našoj avliji. Kad sam već dobrano istrljao oči, pozdravio se sa jastukom, a kako je mama već tričetr puta ulazila u sobu i zvala me, odlučih ustati se...Od sobe već mislim, koji je razlog?

A onda mi sinu, pa još sinoć su dida i dada pričali kako će  sutra ujutro kod nas doći "moba", mora se u kopnju kukuruza, a što je podrazumijevalo da će se jutros ovdje skupiti mnoštvo svijeta (što više motika tim bolje), od susjeda i puno njih iz Bosne koji su došli u nadnicu, pa sve do naših ukućana, pa i mene...

A prije odlaska na njive obavezan je bio doručak...Kad uđoh u kuhinju, na starinskom šporetu ugledah ono „oho-ho“ rajliku, u kojoj je moja vrijedna baka velikom varjačom miješala nešto što je u svojoj pari skrivalo sve mirise seljačke kuće, pa čak i blagostanja... Pitah je, što je, a ona onako: Pa, eto CICVARA! Jeste da se u drugim posudama pekla i kobasica i pržila slanina, ali meni eto, u sjećanju ostala cicvara.

E, sad! Niti se više kopaju kukuruzi, nema bake, nema moba, a iskreno ni cicvare nisam duuugggoooo ni vidio ni jeo...pa da se ne zaboravi!

Dakle, cicvara je bilo domaće, seljačko, iako ne baš sirotinjsko jelo, ali je bilo uobičajeno, bar jednom nedjeljno...To pamtim, a kako se pravila, saznao sam nakon par godina. A pravila se od kukuruznog brašna, onog mljevenog u suvari, koje se ispržilo na masti, s malo vode i mlijeka . Dodavalo se i bijelog luka, solilo po potrebi, a na kraju, eh, a na kraju, kajmak. Isto naš, od naših krava, rukama moje mame zgotovljen! Bila je to, onako, rjetkasta bijela masa, ali je bašbaš pasala sa kolutićima kobasica, pa je mirisalo božanstveno, a moba se itekako napunila energijom. Jer, bila je zasitna!

HER kaže da je cicvara kašasto kuhano jelo od kukuruzog brašna, jaja, masla i vrhnja, a što potvrđuje i HJP.

Etimološki, cicvara korijene vuče iz latinskog cicer (slani grah, slanutak, čič), do talijanskog cicherchia (čičerika), a koliko je urasla u narod vidljivo je iz brojnih prezimena: Cicvara, Cicvarić, pa čak i neka sela nose naziv Cicvare.

A o popari, drugi put! Cicvara, popara, zvrc....