REČ PO RIJEČ (2008)

ČIRJAK (ČIRAK)

Piše: Ilija Ozdanovac

Bila su to ona vremena ranih šezdesetih, dok u Slavoniju pa onda ni u „moje selo malo što se Otok zvalo“ nije došla struja. Večeri su, pogotovo zimi, dolazile brzo, a čeljadi i male dice je bilo vazdan i posvuda, pa da se ne bi potipali jedni o druge, a i večera se morala spravljati pa i obaviti, domaćini su se dovijali na više načina koliko-toliko unijeti svjetla u kuću. E, oni bogatiji i oni podobno partizanski potkovani su se potrudili pa struju odmah doveli u svoje domove, a sirotinja je unutrašnjost kuće, s večeri osvjetljavala lampama na petrolej, koji je bio uzgred rečeno, vrlo skup i teško nabavljiv, a ne daj Bože razbiti cilindar, pa žiškom (to je ona trakica tkanine natopljena u rastopljenu svinjsku mast), a znalo se negdje vidjeti i svijeću. I to ne samo jednu...Nosila se ona po potrebi, od sobe do sobe. Čak i kad se išlo na zaod!  I nisu se svijeće palile onako po želji, kad padne nekome na pamet. Večer je već dobrano morala sjesti oko kuće, a onda bi domaćin svečano rekao: E, sad možemo zapaliti sviću! Pa kad već večer dobrano zamijeni duboka noć, mama me je vodila u sobu na spavanje. Pa kad me dobro ušuškala, puhnula i ugasila tu svijetlu točkicu, tiho zatvorila vrata. Ali, eto, ja i sad pamtim taj upečatljiv vonj ugašene svijeće što se širio mrakom sobe i vodio me u snove ...

Tada su se one pravile od loja ili voska , kupovale se na vašarima i dućanima,  a kasnije i od stearina (te su bile ljepše a i sporije su se topile...). Kupovalo ih se gotovo svakodnevno na tucet! A da bi svijeća koliko-toliko stajala uspravno i čvrsto, a k tome da je izdignuta uvis, služio nam je tada čirjak.

Čirjak je teško pronaći u današnjim rječnicima (ali eto, kod nas se govorilo baš čirjak!), ali zato vrlo brzo za čirak nađete značenje i objašnjenje. Očito je „čirjak“ riječ vrlo ograničen lokalizam, koji se, eto iz originala samo malo iskrivio, a vrlo se sjećam da je moja baba Ljuba govorila, pak, čirijak.

ČIRJAK (ČIRAK) je, dakle, stalak za svijeću, svijećnjak, kandelir, obično izrađen od bronce ili drugog metala, (trebao je biti masivan, da ga dica ne privrnu dok skaču okolo sinije), mada, se, obično kao obiteljsko naslijeđe nalazio izrađen i od srebra. Viđao sam ih, također, izrađene i od gipsa ili kamena, pa čak i drveta. Visine do 30-ak cm, na svom vrhu imao je metalni šiljak na koji se nabadala svijeća, te pri vrhu obrubljen da istopljena masa ne bi kapala po podlozi...

Sama riječ ČIRAK korijene vuče iz tursko-perzijskog jezika, cirak, čirag u značenju svijeća, fitilj, kandilo...

Tragajući za potvrdom u više izvora pronađoh tumačenje da je čirak, u jeziku bogatom turcizmima, također  i figurativan izraz za nekoga koji je dobio kakav visok položaj ili činovnički posao, pa se tako koristio i u značenju: šegrt, učenik, kalfa, sluga...