REČ PO RIJEČ (2010)

ŠNENOKLE

Piše: Ilija Ozdanovac

Još se i sad živo sjećam onih ljetnih dana, kad sam, kao dijete, jedva čekao nedjelju, jer, običaj je bio, da moja mama baš nedjeljom za nas dičicu, pravi šnenokle! Novaca za šabese, krahere, one  prave sladolede, svilene bombone  ili alvice,  kod seoskog slastičara, čika Đure i njegove babe Anke, nije bilo! A kako onda svojoj djeci, nama trojma, ne bi pričinila zadovoljstvo i iznenadila ih slasticom?

Kokošaka je, fala bogu bilo, na jajima se onda nije štedilo, bilo ih u izobilju, imali smo krava, mlika je bilo čak i za mačke, samo je malo bila kriza za šećer! Jer, on se tada kupovao po kilu na misec, u seoskom dućanu! Kasnije, kad se već mogla nabaviti koja kesica vanilin-šećera, e, onda je to dobilo onu poznatu, mirišljivu notu!

Puno je onih koji znaju, a ako ima i onih koji ne: šnenokle su starovirska slastica koja se pravila od jaja, mlijeka, šećera, a da ne duljim, uvijek se na ovom našem svemrežju može naći hrpa recepata za njih! Ma, mogu ja sada receptirati na mali milijun načina, ali one šnenokle su neponovljive! Valda što vuku nazad, u dane djetinjstva! Niti tog mirisa nit okusa, nit emocija koje su tada, u našim dječjim glavicama, izazivale!

Najteže je bilo čekati dva-tri sata, dok se te naše šnenokle ne olade u podrumu (ej, onda nije bilo frižidera?), jer su hladne najbolje pasale! Mama ih je obično spremala u ovećoj (staroj šokačkoj bijeloj zdjeli ) i posluživala nam zasebno u manjim! Probala je ona, onako, da svi zajedno kašikama, po svome...ali, nakon toliko mrlja po stoljnjaku, pa i po zidovima , a i moj mlađi brat je uvijek oplakao (možete zamisliti razlog?), brzo je odustala...

Zar treba napomenuti da i danas s užitkom čekam nedjelju, ali uzalud...

Šnenokle (etimološki), su dakle slastica koja potječe iz Austrije, (njem. Schneenockerln), a što bi ja u slobodnom prijevodu preveo kao sniježni žličnjaci, ali ni sam ne znam, kaže li se ili piše, Šnenokle, šne nokle ili šne-nokle!  Ma, neka bude svakome kako hoće!

Tražeći potvrdu za šnenokle, naiđoh i na sinonim: paradižet, koji je uobičajen za južne krajeve, Dalmaciju, a što bi, vjerojatno, trebalo dolaziti od talijanskog paradisiaco (rajski!- ne od paradajza!), ili od starih Mlečana, paradiset, mada neki fetivi Splićani govore i paradižot!!

I HJP se složio sa mnom, kao i HER, pa i Klaićev Rječnik stranih riječi!

Pa do slijedećeg spravljanja šnenokli!