REČ PO RIJEČ (2030)

POJATA

Piše: Ilija Ozdanovac

Na tom našem stanu, pored kolebe, u kojoj je, već prebivala čeljad, tamo danjivala i noćivala, a znamo da se tamo ranije, za vrijeme zadruga,  izmjenjivala svake godine, dok se nisu pogospodili, pa poterali na stan didaka i babu za stalno, nalazilo više građevina, koje su, svaka za sebe, a i zajedno, imale svoju svrhu i namjenu.

Prostor za stoku, uglavnom svinje i ovce i poneko govedo, obično je bio udaljen i dobrano odvojen od kolebe di se živilo (i tada se valda znalo za higijenu!). Pa tako negdje, u jednom ćošku stana, nalazio se okol i pojate! Okol je bio onakav kako je tko bio imućan. Pa se pravio i od tesanih hrastovih dasaka, a bogami i od kolja i pletera, visine do otprilike metra, taman da sam se ja po njemu mogao verati, da ovce ili svinje, slučajno ne pomisle preskočiti i pobjeći, mada se i to mom didi ponekad dešavalo. Ono, kad se poželio bašbaš friške pečenke, e, baš onda neko nazime priskoči, a poslije ga po toj šumi nije mogo naći. Dobar izgovor zlata vrijedi.

Opet, ovisno od broja stoke, ovisio je i prostor okola (koji nije bio natkriven) a  koji je obično bio izgažen i blatan i bio je podijeljen u više zasebnih prostora. Krmače s prascima su imali svoj, nazimad svoj, i tako...A svaki okol imao je i svoja vrata, a i korita, iz drva ručno dubljena ili nekako sklepana u koje se sipala hrana i voda...

Pojate su se pravile od drvenih stupaca, greda, planki, dasaka, obično na jednu vodu. Bile su zaštićene sa tri strane (otprilike ko današnje terase!), daskama ili pleterom omazanim glinom s obje strane. Pokrivane su plankama (duži tanji komad friško odrezanog drva, tesano da se koliko toliko izravnaju strane), pa onda debljim slojem šaša i slame. Pojate na našem stanu su nižim dijelom bile okrenute sjeveru, a onim otvorenim jugu. Iz prostog razloga, prije su zime bile drugačije, s više snijega i hladnog sjevernog vjetra, pa je stoku trebalo koliko-toliko zaštititi. Odmah iza pojata, ljeti su se slagale gamare slame, (pametno!), pa su i one dovoljno štitile, a bile su blizu! U pojatama, na zemlji, obično je bio debeo sloj slame, kukuružnjaka i rogožine. Svinjama je služila kao spavaća soba! A ovce su cijelu bogovetnu noć žvakale kukuružnjak i nikad im nije bilo dosta. Al' zato je bilo janjadi!

U blizini pojata, obično je bila napravljena i kaljuga, gdje su se svinje, ljeti, kaljužale...

Mada se ponegdje, pa često i kod nas, pojatom nazivao svaki ograđen i štićen prostor u koji su se smještale alatljike i svakojaka pomagala, pa čak i sijeno, žitarice, hrana za stoku, kod nas je, eto, na stanu bila baš ovaka pojata. I moglo se često čuti: „Eno tamo pod pojatom...“!

Postoji izraz „pojatak“, ali je imao sasvim drugo značenje i namjenu, mada može (i mora!) imati veze s pojatom, a eto, u našoj kući u selu, pojaci jesu bile odvojene prostorije u kući i bile su poredane uzduž dugačkog trijema kuće u kojoj se stanovalo! (nema li to veze s vajatima?).

Eh, koliko sam puta zorom zorio i jutrom jutrio, trčao pojatama, otvarao vrata okola i puštao svinje i ovce, dok je didak Ilija, pod jabukom kraj kolebe, punio lulu i pričao sa našim pulinima a možda i sam sa sobom...A kad bi didak priko ramena prebacio torbu i uzeo čulu, u kraj usana namjestio lulu, znao sam, opet ćemo priko štreke pa na Čistine.