PRVI INOZEMNI SUSRET
Piše: Stjepan Horvat
Enigmatsko udruženje Bjelovar (EUB) već u
počecima svoga djelovanja zanimalo se o tomu što se događa preko granice, u
susjednim državama, posebice onima bližim Bjelovaru, gdje je bilo sjedište EUB.
Talijansko zagonetaštvo imalo je veliki ugled u Hrvatskoj, pa su neko vrijeme u
pretplati stizali u Bjelovar pojedini brojevi časopisa Settimana Enigmistica i Domenica
Quiz, a kasnije još neki koji su donosili osmosmjerke, a bili su bogati
crtežima. Talijani su bili zanimljivi i s bogatom tradicijom druženja u
klubovima (enigmatskim grupama), ali oni su bili formirani na prijateljskim i
hobističkim odnosima članova (grupe nisu bile službeno registrirane!). O
austrijskim zagonetačima smo malo znali, ali i nismo pokazivali veće zanimanje
za njihove križaljke. Mađari su nam bili susjedi, a u to vrijeme dosta se
putovalo u šoping u mjesta odmah uz granicu, pa se na kioscima moglo naći i
poneki list s križaljkama (Füles).
Pokušali smo stupiti u kontakt s uredništvom rumunjskog časopisa Rebus. Rumunjsko zagonetaštvo toga
vremena bilo je slično našemu, imali su brojne zagonetke kao i mi, pa čak su
imali već tada i brojne knjige (tumače i rječnike).
Svima redakcijama
pokušali smo poslati primjerke naših časopisa (Čvor, Mini Čvor i Križaljka)
i ponudili smo im razmjenu. Bilo je različitih odgovora i reakcija na naše
inicijative, a sve je govorilo u prilog tomu kako je svatko zatvoren u okviru
svojih granica. Najdalje smo otišli u kontaktu s mađarskim omladinskim listom Füles, na čijem čelu je tada glavni i
odgovorni urednik bio četrdesetgodišnji novinar Laszlo Tiszai. Iz časopisa smo saznali da se u ljetu održava
mađarsko odgonetačko natjecanje i svoju želju za prisustvovanjem tom događaju
uputili smo organizatoru i pokrovitelju – uredništvu ovog časopisa. Ubrzo je
stigao odgovor i poziv, što nas je oduševilo i odlukom Poslovnog odbora EUB na
prvi put u inozemstvo otišli smo Slavko
Peleh (u to doba član Poslovnog odbora EUB i urednik polumjesečnika Mini Čvor) i ja, kao predsjednik EUB i
glavni i odgovorni urednik svih izdanja EUB.
O ovom prvom putu u
inozemstvo, na prvi susret sa zagonetačima neke druge zemlje, napravljena je
zabilježba ili izviješće koje je podneseno Poslovnom odboru. Natjecanje
mađarskih odgonetača održano je 27. lipnja 1971. godine u gradu Balassagyarmat na
sjeveru Mađarske, u okviru cjeloljetne manifestacije Palóc nyár '71 (Polovačko ljeto ´71). Uredništvo zabavno-zagonetačke revije Füles iz Budimpešte pozvalo je jugoslavenske zagonetače da nazoče
ovoj priredbi, što je i prihvaćeno.
Prisustvovali smo
otvaranju i početku natjecanja, gdje sam pozdravio predstavnike organizatora i
natjecatelje te im uručio nagrade koje će se na kraju dodijeliti najuspješnijoj
ekipi i pojedincu u ovom natjecanju. Službeni razgovor s urednicima Fülesa Laszlom Tiszaijem i Ernőom
Bajaijem održani su to dopodne i trajali su više od dva sata. Službeni
prevoditelj bio je Stjepan Toth iz
Bjelovara, inače Mađar i službeni sudski tumač.
Na kraju razgovora
sročeno je priopćenje o ovom susretu, koje su uredništva trebala kasnije
objaviti u svojim časopisima. Osnovni zaključak bio je da će uredništva Fülesa iz Budimpešte i Čvora iz Bjelovara razmjenjivati sve što
je vezano uz enigmatiku: časopise, knjige, pravilnike, propozicije sa
zagonetačkih natjecanja i sl. Jedno uredništvo slat će drugom suradničke
priloge iz teorije i povijesti zagonetaštva te o značajnim proslavama i
obljetnicama zagonetačkog karaktera, informacije o natjecanjima i dr.
Tada je dogovoreno da
se počnu održavati redoviti kontakti između redakcija, a pokušat će se provesti
natjecanje mađarskih i jugoslavenskih zagonetača.
Od tada EUB je počeo
djelovati i izvan Jugoslavije, jer suradnja s mađarskim zagonetačima trajala je
sve do 1990. godine, a osim EU Čvor,
kasnije su u razmjeni i natjecanjima sudjelovali i zagonetači članovi Varaždinskog zagonetačkog kluba (Vazaka)
i Zagonetačkog društva Vinkovci, a
zahvaljujući ZD Čvoru i brojni drugi zagonetači, članovi drugih enigmatskih
redakcija i klubova.
Sada je međunarodna enigmatska saradnja u ovom dijelu Evrope znatno lakša jer nema jeziče barijere.
ОдговориИзбришиOvaj virus nam je poremetio prvo planirano okupljanje na Uni, ali biće prilike da to ispravimo na ljeto i na jesen.
Blago nama međunarodnim i pozitivnim. Ne zamjeri(te), izolacija.
ОдговориИзбришиZahvaljujem, nadam se da si u pravu za ljeto i jesen, da već nisam kupio karte ne bi na pamet padalo.
ОдговориИзбришиUz ovaj članak objavljena su i tri priloga: poziv koji je "Čvoru" stigao iz Mađarske, letak za enigmatski skup te Štefov - kako reče - "švrakopis zabilješke uvodnog pozdrava", koji danas jedva i sam može pročitati. Usto, sačuvao je i bilješke na još nekoliko papirića.
ОдговориИзбришиU članku se spominje: cjeloljetna manifestacija Palóc nyár '71 (Polovačko ljeto ´71). Zašto je "Palóc nyár" prevedeno kao "Polovačko ljeto"?
ОдговориИзбришиEvo što o Polovcima piše na sh-Wikipediji: Paloci. Spominje ih i Klaić u svom rječniku, pridjev je (prema ruskom jeziku) polovjecki, "naš bi prid. bio: polovački".
Pitanje je izgovora: "a" se čita gotovo kao "o", "á" je "a"! Sve ovisi kako će tko pročitati ili fonetizirati.
ОдговориИзбришиOvaj člančić je trebao zabilježiti prve kontakte zagonetača s područja regiona (bivše države) sa zagonetačima neke druge zemlje. Koliko je meni poznato do tada nije bilo takvih kontakata, koji su se u narednim godinama proširili. Danas su "međunrodni" susreti svedeni na kontakte zagonetača iz zemalja s područja Jugoslavije. Sve drugo je zamrlo.
@Belirac
ОдговориИзбришиOnaj čitljiviji uvodni dio "švrakopisa" je ipak napisao Slavko Peleh. :)
Rukopis bih prepoznao između 100 različitih.