REČ PO RIJEČ (2036)

LENĐER

Piše: Ilija Ozdanovac

Onomad, kad sam kao mali, a još nisam bio za školu, odrastao na našem stanu sa babom Agicom i didakom Ilijom, imali smo svakojakih događaja. I onih kojima sam se kasnije smijao, i onih kojih sam se kasnije sjećao s nelagodom, pa i onih koji su mi, eto, ostale u sjećanju...

Dakle, bio je to jedan običan, blagi crvenkasti smiraj ljetnog dana, baba Agica je taman počela spravljati večeru, jer, eto, didak Ilija će se sad vratiti iz šume, pa će, ako izdaleka ne osjeti mirise večere, odma počet psovat, a to babi Agici nikako nije pasalo. Moja dilema je bila, dal' će doći sa drvima na leđima, dal' s friškom ribom iz Spačve, ili, a što se znalo dešavati, sa srnom oko vrata, iako nisam vidio da je otišao sa „duplenkom“. Pa dok je pod starom jabukom mezevkom, taman isprid kolebe, oguljila krompir, kaza mi da ojdem zagrabiti kabov vode...Taj naš stari bunar, nedaleko jabuke, uvijek je nudio hladnu vodu, a meni to nije bio problem. Samo je trebalo uzeti kabov i drveni prut đerme gurati prema dolje, a onda đerma odradi svoje, i eto friške vodice. Ali, eto ti vraga, kamen na kraju rode đerme odradi svoje, ali kabov ja ne ugledah. Još sam se čudio kako ja, tako omalen, a tako lako izvlačim kabov vode. Imao sam šta i vidit'! Ostao je u bunaru. Jaoipomagaj! Meni problem, ali moja mirna i staložena baba Agica, koja se, zasigurno, već stoput susretala s tim, prihvati to sasvim normalnim. Ma, znam, sigurno zato što joj se to već dešavalo...Ništa, sad ćemo mi to...

E sad, trebamo uzeti  LENĐER, pa ćemo njime izvaditi taj nesretni kabov, i sve će biti k'o i prije.

Lenđer je, dakle bila željezna trokraka kuka (kao ona udica za vrlo velike štuke ili vrlo malo sidro), s okom na svom vrhu, vezana za malo deblje duže uže ili jedek, koja je vrteći se po dnu bunara, kačila kablove i izvlačila ih van.

A dok je moja baba Agica, poteravši me od bunara, već petišesti put bezuspješno bacala i izvlačila lenđer, već je stigao i didak Ilija iz te svoje šume, pa, premještajući lulu u ustima, uz obavezno: Šta je bilo, Lile? (tako me je uvijek, od milja zvao!), pitao, a kad sam mu kaz'o, otišao je do bunara i svojom stručnom rukom u hipu osjetio gdje je amper, zakačio ga lenđerom i izvukao na stubanj bunara.

I sve je opet išlo po starom samo je večera malo kasnila, samo što je meni, onda palo na pamet, pa šta onda, didače, nisi tražio, zakačio i izvuko onu flašu rakije koja je još lane otpala sa špage dok se ladila, i zbog koje sam fasovo od dade.

Tragajući za potvrdom za lenđer , ne nađoh je zabilježenu, ali u Klaićevom Rječniku stranih riječi nađoh lendžir i lenger, s tumačenjem da je to sidro ili kotva, ili, pak, vrsta velikog tanjura ( sahana), riječ koja svoje izvore ima u turskom jeziku (lenger). Al' eto, tu oko mene, Otok i Privlaka, baš se govorilo lenđer!