In memoriam u "Skandi Čvoru" objavljen je vrlo sitnim, jedva čitljivim slovima crvene boje pa ni sken nije baš najbolji, iako je skeniran najvećom rezolucijom.
Nije se mučio sastavljajući, sve je teklo lako i lijepo, nije se uzbuđivao zbog nesavršenstava u raspoedu crnih polja (grupe, dvoslovi, jednoslovi...), smisao enigmatike je uživanje, igranje jezikom, ljepota kombinacije i odgovarajući užitak na strani rješavača. Vrhunski kombinator često je produciorao velike bjeline, sadržaj nikad nije bio banalan, imao je savršen osjećaj za izbor pojmova i u najlakšem dijelu mreže. Bili smo sretni što smo ga imali da ga slijedimo, sjećam ga se i kao vrlo prijatnog i jednostavnog čovjeka - u emisiji Radio Sarajeva je na pitanje o literaturi odgovorio prostodušno "Ma nemam vam ja to, to treba njima u redakciji" (u istoj emisiji na vezi smo imali i Ž.Bilankova koji danas slavi rođendan). Mesud mi je pričao da je kod Stanislava vidio sam staro izdanje Klaića, mali format. Sjećam se Tonćijevih šala sa Žestom u Pakracu, super prijatna atmosfera... Sjećam se i razgovora o In memoriam u Orbisu, svi smo osjećali da je otišao naš veliki uzor.
U periodu 1982-84. u više navrata sam ga posetio u njegovom stanu, gde je živeo sa kćerkom Jadrankom (tada učenicom srednje škole,... možda gimnazije). "Klaića" nisam uočio. Pokazao mi je beležnicu crne boje, tada smo to zvali "kalendar", "registrator", danas je to agenda, gde je zapisivao definicije pojmova za koje je smatrao da mogu pomoći opisivaču. Svakom prilikom sam uzimao svežanj sa pedantno pripremljenim križaljkama i lepim, skoro kalografskim rukopisom. Imao sam životnu privilegiju da sam upoznao ŽeStu, velikana križaljkaštva.
Više puta sam pominjao, ali da ponovim: (dio teksta o mom nastupu na lokalnoj televiziji) Na pitanje šta mi je najdraža nagrada u dosadašnjem radu ja sam ponovio ono što često pominjem- Dobio sam dosta nagrada i priznanja ali najveća nagrada koju sam ikada dobio, jeste onaj doživljaj iz osamdeset i neke kada sam na nekom enigmatskom skupu poslije primanja neke medalje sjeo za svoj sto i kada mi je, tada mladom, ali perspektivnom :)) prišao čovjek i rekao: "Ja sam Stanislav Železnik, hajde da se uopoznamo". Idiiiiiii, čovječe. Stanislav! Bog! Hoće da se upozna s nekim mladićem! Šta može biti veća nagrada od toga. Vidi se da je to bio, veliki enigmata ali i veliki čovjek. Jednim malim, ali ljudskim, gestom učinio je jednog mladog enigmatu srećnim cijeloga života.
STIŽE L' VELIK,ZNAN AS?
ОдговориИзбришиU Dinkovoj zbirci anagrama postoje četiri sastava s rješenjem: STANISLAV ŽELČEZNIK
ОдговориИзбришиSTANISLAV ŽELEZNIK = ERNE – SASTAVI KLIN1 Z.L. (PUŠKAR=MILAN PUŠKAR) (ENIGMA 211, 01.09.1956.)
STANISLAV ŽELEZNIK = K: SLAVNI, ZLATNI SEŽE (VLADETA TRIVUNAC) (VT ČVOR RAZBIBRIGA 300, 24.12.1977.)
STANISLAV ŽELEZNIK = L.: KAŽETE?Z.: SLAVNI SIN! (VELJKO NOVAK) (POLITIKA MOZAIK 21, 08.11.1979.)
STANISLAV ŽELEZNIK = L: KAŽETE?Z: SLAVNI SIN! (VELJKO NOVAK) (VJESNIKOV KVIZ 106, 10.03.1976.)
In memoriam u "Skandi Čvoru" objavljen je vrlo sitnim, jedva čitljivim slovima crvene boje pa ni sken nije baš najbolji, iako je skeniran najvećom rezolucijom.
ОдговориИзбришиIspravak: ne ŽELČEZNIK, nego ŽELEZNIK!
ОдговориИзбришиUpoznao ga nisam. Križaljke su mu bile prepoznatljive po neuobičajenim kombinacijama u sredini lika.
ОдговориИзбришиŽESTA - SILAN VELIKAN! (A=Z)
ОдговориИзбришиE, UVAŽEN, KLASNI STIL! (U=Z)
Dinko
Nije se mučio sastavljajući, sve je teklo lako i lijepo, nije se uzbuđivao zbog nesavršenstava u raspoedu crnih polja (grupe, dvoslovi, jednoslovi...), smisao enigmatike je uživanje, igranje jezikom, ljepota kombinacije i odgovarajući užitak na strani rješavača. Vrhunski kombinator često je produciorao velike bjeline, sadržaj nikad nije bio banalan, imao je savršen osjećaj za izbor pojmova i u najlakšem dijelu mreže. Bili smo sretni što smo ga imali da ga slijedimo, sjećam ga se i kao vrlo prijatnog i jednostavnog čovjeka - u emisiji Radio Sarajeva je na pitanje o literaturi odgovorio prostodušno "Ma nemam vam ja to, to treba njima u redakciji" (u istoj emisiji na vezi smo imali i Ž.Bilankova koji danas slavi rođendan). Mesud mi je pričao da je kod Stanislava vidio sam staro izdanje Klaića, mali format. Sjećam se Tonćijevih šala sa Žestom u Pakracu, super prijatna atmosfera... Sjećam se i razgovora o In memoriam u Orbisu, svi smo osjećali da je otišao naš veliki uzor.
ОдговориИзбришиU periodu 1982-84. u više navrata sam ga posetio u njegovom stanu, gde je živeo sa kćerkom Jadrankom (tada učenicom srednje škole,... možda gimnazije). "Klaića" nisam uočio. Pokazao mi je beležnicu crne boje, tada smo to zvali "kalendar", "registrator", danas je to agenda, gde je zapisivao definicije pojmova za koje je smatrao da mogu pomoći opisivaču. Svakom prilikom sam uzimao svežanj sa pedantno pripremljenim križaljkama i lepim, skoro kalografskim rukopisom.
ОдговориИзбришиImao sam životnu privilegiju da sam upoznao ŽeStu, velikana križaljkaštva.
Više puta sam pominjao, ali da ponovim:
ОдговориИзбриши(dio teksta o mom nastupu na lokalnoj televiziji)
Na pitanje šta mi je najdraža nagrada u dosadašnjem radu ja sam ponovio ono što često pominjem- Dobio sam dosta nagrada i priznanja ali najveća nagrada koju sam ikada dobio, jeste onaj doživljaj iz osamdeset i neke kada sam na nekom enigmatskom skupu poslije primanja neke medalje sjeo za svoj sto i kada mi je, tada mladom, ali perspektivnom :)) prišao čovjek i rekao: "Ja sam Stanislav Železnik, hajde da se uopoznamo".
Idiiiiiii, čovječe. Stanislav! Bog! Hoće da se upozna s nekim mladićem!
Šta može biti veća nagrada od toga.
Vidi se da je to bio, veliki enigmata ali i veliki čovjek. Jednim malim, ali ljudskim, gestom učinio je jednog mladog enigmatu srećnim cijeloga života.